Sjećanja...

Neki sam se dan sjetila kako sam jednom nakon rata pogledala u nebo i vidjela avionski trag. Dotad su avioni bili iskljucivo povod za sirene (kojih se by the way i danas užasavam), bježanje u skloništa i igranje skrivača u istom. U tom sam trenutku shvatila da eto, prvi put vidim avion - putnički i nije me strah...i to mi je bilo baš lijepo. Istu sam priču napisala u nekom školskom sastavku koji je zatim otišao na natjecanje Lidrano gdje je zagubljen među količinom 'Godišnjih doba koja su došla opet u naš grad'.



Rat me nije dokačio...barem ne mene osobno. Dosta je mojih moralo pobjeći i nikada se nisu vratili, dosta ih je poginulo, neki su dobili PTSP a neki drugog tatu. Neki nisu dobili ništa osim UN-ove konzervirane šunke koju sam tako pohlepno jela kod bake i dede. Baka je jednom mjesečno išla u Caritas po tri kile brašna, šećera i tog mesa. Nekad bi dobila i čokoladu i gumene Haribo medvjediće.
Sklonište je bilo jedna prava pizdarija. Klinci smo se skrivali po šatorima napravljenim od deka i žičanih kreveta na kat, vrtili smo generator za struju ili smo svoja prva romantična iskustva stjecali u prolazu za nuždu.



Mnogima iz moje zgrade proširila se obitelj za nekoliko članova, šta od želje za djetetom prije no muž ode na prvu liniju, šta od nestašice kondoma ili upotrebe RIS-ovih koji bi redovito pucali, šta od neimanja pametnijeg posla i eksperimentiranja generacije 90-ih. I moja se obitelj proširila i to čak za 4 člana. Iz Tovarnika su s jednim cipelama i dvoje gaća došli neki dalji rođaci. Samo kad sada pomislim kako djeca znaju biti okrutna kad su mala. Mene jedinicu teško je bilo nagovoriti dijeliti svoju odjeću, flomastere, barbike sa nekom nepoznatom djecom koja su samo jela i konstantno hodala gola po stanu. Nisam znala, sad mi je žao.



Kažu da se Hrvatska još oporavlja od rata, kažu da ne ide to tako brzo..kažu da sam i ja brzopleta i nedovoljno strpljiva. Uvijek sam bila nekako drugačija, kad su svi išli jednom stranom ja bih uzela drugu. Neki dan sam ustanovila da bi bilo super da sam dobila mamine živce i tatinu upornost. Nažalost ja sam sve naslijedila od tate pa često eksplodiram u situacijama kada imam i nemam pravo... ponekad se ugrizem za jezik - ali nikad ne zažalim.