JEEEEEEEEEEEE...

subota, 20.08.2005.

Otkrila sam prednosti video i audio streaminga pa sad slusam internet radio sve u 16. U svakom slučaju, osim radia Morave, Drine i Okića na kojima uz "lepu narodnu muziku" možete čuti i 'pozdrave ćerci Snežani za njen 3. rođendan i sinu Milovanu od majke Gordane i Oca Ćubrila', možete čuti i tonu ostalih radio stanica...
Sad slušam neki ska, punk rock radio i sva sam oduševljena gomilom tih 'ge-de-ce' akorda koji su baš veseli.

Trenutno - Cockney Rejects - 'We can do anything'..potsjećaju me na standardnu osobu...

Znate, nekad sam ih označavala kao brojeve...jer većini nisam niti znala imena a bilo je jednostavnije označiti ih zvjezdicama kao hotele nego složenim i proširenim opisnim rečenicama.


The Vandals- I have a date

Stoga počnimo sagu...gdje ću ih se probati prisjetiti svih...s kojima sam htjela, jesam ili nisam...s kojima sam se možda samo grlila i ljubila a neke s kojima sam išla i dalje...a do kraja???? Neka to ostane tajna...ionako svi znamo da su izbrojivi na prste jedne ruke:-))



Broj 1
Martin - Pula
Uvijek postoji neki tip s mora koji nas osvaja iz godine u godinu...s kojim se kao klinke igramo a zatim igra prerasta u nešto više. Znala sam da sam ozbiljno zaljubljena u njega kad sam došla i umjesto da mu uzmem košarkašku loptu iz ruku...ja sam...pobjegla..i nisam pričala s njim. On me više nije tukao nego mi je značajno namigivao i vozio me na svom 'tomosu' po cijelom Vodnjanu. Bio je moja prva prava ljubav i moj prvi dečko. Dogodilo se to na jednoj od onih fatalnih 'fažanskih, vodnjanskih, galižanskih...whatever' noći na kojima dođe neki kvazi popularni bend ili izvođač i vino se dijeli besplatno.


Njegov se tata obvezao odvesti nas i dovesti, ja sam imala 14 godina a Alen Vitasović je sa 'Ja ne morem bež nje' rasturao po cijeloj Istri pa tako i tamo gdje god da smo već bili.
Prvi sam puta popila više od pola gutljaja nekog alkohola a on je rekao nešto u stilu 'ja ne morem bež nje'(da...teoretski zvuči kao priča za OK ili TEEN) i poljubio me. Bio je to moj prvi poljubac. Otad ne dam ni riječi protiv Vitasovića a Pulu i dalje potajno volim skoro kao i Šibenik.
U međuvremenu se Martin (naglasak je na 'TIN' a ne na 'MAR' kao kod Zagoraca) pokušao overdosirati ukupno dva puta, ostavio mi je srcedrapateljno pismo jednom a danas je sretno oženjen muškarac s ženom doktoricom i dvoje djece.


Agnostic front - I wanna know

Broj 2
Marko - Zagreb
Bila je broadwayska izvedba 'Kose' u Lisinskom na koju me natjerala vlastita majka, na koju sam otišla sama samcata jer su moje 'frendice' s kojima sam se dogovorila prije 'našle neke frajere'. Da ne spominjem da sam ih na 'Kosi' u kutu vidjela same (Ona Lana uvijek je imala jako ispucalu kosu) a ja sam završila s najzgodnijim frajerom ikad. Barem mi se tako činilo. Duga crna kovrčava kosa i plave oči bile su dovoljne da me obuzmu. Sjećam se samo poljubaca uz pozadimu 'Aquariusa' i 'I believe in love'. Nedavno sam bila na 'Kosi' (našoj, Jarunskoj) i pomislila, kako je to sve bezveze...nema Broadwaya i zgodnih dečki po imenu Marko...


Toliko za sada..nastavka slijedi

<< Arhiva >>