U jednom danu,
kad stanu zraci,
kad slavuj
zamukne,
kad na ekranu
zatrepere slova...
Uginut ce cvijeće,
otkazat dolazak proljeće,
oči će moje gotovo
ugasnut od bola.
Poznati miris
dolazećeg kraja,
zaliječit neće ni
daleka simfonija
varljivog zavičaja.
Zatvorit će se latica,
ljubomorno čuvajući
tajnu svoju,
za neko drugo,
sretnije proljeće.
|