|
ona me čeka, ona postoji,tu je negdje,
ona živi samo za mene:
u bilo kojoj boji, ona je uvijek
samo moja jedina ruža:
Samo moja ruža balkanska:
(u dvije boje)
a ja , faraon, moćni vladar,
ostajem zatecen, ustuknut, pred
njenom ljepotom i ljepotom duše njene.
Gubim faraonsku moć, pred njom, ostaje mi samo
moć ogromne ljubavi.I klanjam se njoj,
mojoj najdražoj ruži. Obasjavam je svjetlošću ljubavi svoje.
|
faraonn
04.03.2006., subota
Monotonija
(Dok se Ti nisi pojavila)
Daljina
daljinom odgovara.
Ostalo je negdje
sjećanje,
duboko sakriveno.
Duga se ovdje
nikad
ne pojavljuje.
Poznato zvuči
izrečeno
sazvježđe.
Pogledom ga
čitam i pišem.
Poznato polje
u poznatoj boji,
zvuci nepromjenjeni.
Poznato sivilo i
eksterijer
nemoći
objašnjenja.
Kao domorodac,
najbolje
vrištim u
svom reviru,
najbolje se poznajemo.
Kako da objasnim
svitanju
da svitati
i ne mora,
zbog mene?
Onda zraka
i Neba
opomena:
Poštovati se
zora uvijek
mora.
Priznajem skrušeno,
mirim se.
A možda mi te
baš ova zora
donese !
- 06:15 - Komentari (9) - Isprintaj - #
dragi faraone, duga se pojavljuje i kada plačeš, jer suze su kišne kapi duše!!! A uvijek se nađe neki vjetrić koji razgrne oblake i pojavi se Sunce i duga zabljesne! I ne dopusti da nade umre, jer zora sviće.....od iskona! Sunčani pozdrav! (mimoza9 04.03.2006. 10:33)
Plakanje kao reakcija na ispracaj je ustvari mahanje rukom ali malo drugacije , ljudskije ! Mimoze nikad nijesu bile privatno cvijece, mimoze su dio prostora gdje rastu i kad ih neko uzima za svoj revir one umiru i to je njihov odgovor ! Duga kao predvorje Sunca je ubica Tuge i ako je jos ne vidimo , sanjaj mo je ! Pozdrav ! (faraonn 04.03.2006. 13:05)
Jutros nisam mogla ostaviti komentar, blog je bio u "komi" pa me evo sada. Ponovo citam pjesmu i nekako, nazirem u ovom sivilu i monotoniji iskricu, zraku sunca sto je zora donosi, ma koliko tebi nije stalo, jutrom solaze nove stvari, bolje sagledavamo ono od jucer. Protiv prirode se ne moze, kao sto se ne moze ni protiv sudbine ili Bozje volje. Bit ce ono sto mora biti, sto je sudjeno, ma koliko se mi "bacakali" kao ribe u plicaku i otimali, sve nam je zapisano u nasem genetskom kodu..A i sam si priznao, skruseno se predao Prirodii njenim Zakonima....jer je i nada u covjeku dio prirode, a sto se onda ne nadati da je mozda zora i ne donese.Ugodan ti dan zelim, pun topline i sunca...iosjecaja vedrine, koji se probija iz ovog sivila... (mirisdunje 04.03.2006. 13:35)
Komatozno stanje je i kod mene, poremecaji dolaze nenajavljeni kao i sto svuda rade ! Snijeg tako pada ovdje kao da zeli pokriti svu prljavstinu proslu i one koje bi mogle doci. Pozdrav i dan lijep ! (faraonn 04.03.2006. 13:55)
tvoji postovi su mi dobri ali... tvoj nick... pa neke slike... nekako mi to nisi ti... reći ćeš kako znam znam da nisi ti kad te ne poznam... pa ne trebaš uvijek nekoga vidjet da bi znao nešto o njemu... kaže jedna izreka: reci mi s kim se družiš i reći ću ti kakav si... ja mislim i znam da se ta izreka može uspotrediti sa svime; reci mi; što pišeš, jedeš, slušaš... Bog te blagoslovio i čuvao... (Man in Black 04.03.2006. 16:42)
''A možda mi te baš ova zora donese '', da i ja se nadam da ce nova zora donjeti bolje, da će mi donjet nekoga... (Tratinčica 04.03.2006. 16:51)
:)) Mi živimo u nadi... zora sviće.. još malo i snijeg će se topiti.. dolazi proljeće.. najljepši ti pozdrav! (zrmanja 04.03.2006. 18:06)
Dragi pjesniče, vrijeme radi za tebe, prepusti se.... zora sviće .... uživaj.... pozdravljam te! (hope 04.03.2006. 18:21)
I kad sam pomislila da je ova prijetvorna, varljiva južina što se zalijeće u moja okna otkrila pukotinu kojom će biti u moje srce usisana, tvoja je nada, plemeniti vladaru Sunca odjednom donijela tišinu i nemir novog iščekivanja zore nad mojom dušom ogrezlom u danima što ih minutama brojim...Samo te nebo u moja čekanja šalje da mi budeš Sjevernjača zvijezda koja će mi misli povesti kao ptice selice u tople krajeve utamničene ljubavi...Tvoja me vjera vraća iz svijeta Sjena na delfinova srebrna leđa i nastavljam svoju plovidbu... (desiree8 04.03.2006. 18:26)
|
|
|