Predio
obrastao
kamenjem.
Uperen
pogled nebu
moli,
da mu se vrati
oduzeti svijet.
Od strašne boli
ne može živjet.
Pogledom
obuhvaćen vidokrug.
Možda i Zemlji
treba da se moli.
Zagledan u polje
koje vjetar muči,
otima se misao
ispruženoj ruci.
Ranjen nekim
niotkud-bolom,
rasplamsani požar
više mašte
nema.
Sve je bilo kao
opomena.
Opomene
slažem kao
uspomene.
U meni
nova
spoznaja
bljesnu.
Ostala je
čista duša Tvoja
i miris Tvoj
u zore
što me vraća.
|