faraonn
19.02.2006., nedjelja
Neukroćena nemoć
|
Širi se, kao mrlja strijele, stari nemir oko mene. A nemir zna biti velik kao Svemir. Dolazi divlje zavijanje vjetra navikom da plaši. Vukovi, samotno, dozivanjem, hrane se strahom košuta šumskih ljepotica. Poželim da sebe zaboravim i u samotnom Urliku bijes ugušim. Hod Nemani osmjehom se gasi. Ako me nema, prestali ste me tražiti !  |
