...Teenage Viewpoint...
srijeda, 31.05.2006.
...ZNANJE-INTELIGENCIJA...
"Ah kako si pametan/pametna!" uzrečica koja može jako pozitivno djelovati na ljude, daje im veliku motivaciju za nastavak nečega što su započeli; ali da li je znanje ono što znamo i ono što naučimo ali ne upotrijebimo u određenoj situaciji ili je pak ono što upotrebljavamo u svakodnevnom životu…???
Inteligencija-znanje možemo na različite načine shvatiti, samo nam ovisi o točki gledišta.
Neki ljudi smatraju da su pametni, ali zapravo nisu, jer svoje znanje ne upotrebljavaju u svrhe koje bi im mogle pomoći ili koje bi mogle pomoći drugima.
Neki su ljudi previše impotentni da bi shvatili uopće što je inteligencija, ali to nije grijeh, jer jednoga dana se jednom sve nauči J.
Shvaćanje inteligencije je u današnje doba jako teško, pod tim pojmom se podrazumijeva jedna osoba koja je intelektualna, kvalificirana za neke određene poslove, osoba koja je kultivirana i ona koja naravno zna "SVE". Ali da li je to pravilno razmišljanje o inteligenciji. Odgovor ovisi o osobi.
Inteligencija u današnjem svijetu, zapravo znači opstanak, jer je današnji svijet pomalo čudan, da se u njemu treba znti snaći na inteligentan način.
Inteligencija i znanje da li su to dva ista pojma….???Pa sa moga gledišta meni nisu. Čine mi se različiti iako dosta njih tvrdi da su to zapravo dvije različite riječi s istim značenjem.
Promatramo li te dvije riječi bez razmišljanja zaključiti ćemo da su iste, da nema nikakve razlike, ali ako ih pokušamo promatrati s razmišljanjem i razumijevanjem, možda nam se izmjeni mišljenje…
Meni se izmijenilo, jer smatram da je inteligencija naše znanje, dok su naša znanja naša iskustva. Da pomalo se čini zbunjeno, priznajem, no razmišljate malo…Možda i vi uočite neke sitnice koje ja možda nisam ili koja neka druga osoba nije…
Ima jedna uzrečica koja je namijenjena svim ljudima na ovom Svijetu koja je i usto istina(NAŽALOST =p ) :
" ZBOG JEDNE RIJEČI ČESTO ČOVJEKA SMATRAJU MUDRIM I PAMETNIM,
A ZBOG JEDNE RIJEČI ČESTO GA SMATRAJU GLUPIM…UISTINU MORAMO DOBRO PAZITI ŠTO GOVORIMO…"
utorak, 30.05.2006.
...MOTIVACIJA...
Motivacija je riječ koja ima pozitivnog značenja u sebi. Mnogim ljudima daje utjehu da nastave nešto, što bi možda htjeli prekinuti. Riječ koja ne zvuči komplicirano, i koja djeluje u svakom trenutku. Ali kako motivacija nastane, jesmo li mi sami zaslužni za to da nam se motivacija vrati ili zapravo ljudi oko nas…???
Ponekad nam je motivacija najbitniji dio života, odnosno najbitnija "vrlina" koja nam pomaže u savladavanju nekoga problema ili pak neke odluke.
Ona nam pomaže da uspijemo nešto napraviti što možda samom voljom ne bi htjeli, ponekad je teško ovu riječ objasniti jer zapravo kada bolje razmislimo ni ne znamo od kuda nam dolazi. Pomalo je kompliciran Svijet u kojemu živimo, ali pokušavamo ga svakim danom sve više bolje upoznati te s njime i riječi, kao što su motivacija, volja, znanje… Za te riječi i neke druge imamo definicije, imamo njihovo objašnjenje, ali otkuda dolaze i što su te riječi zapravo nitko ne zna.
Motivacija pomaže ljudima koji su punih briga i problema da nastave sa onim što bi htjeli, daje im potrebnu snagu da ne prekinu svoju odluku, već da uspravno krenu svojim putem kojim žele. Da ta riječ ima velik utjecaj na ljude, jer je zapravo "oslonac" kada trebamo pasti, mislim da zato oni hrabri i jaki, odnosno čvrsti ljudi nikada ne padnu, jer vjeruju u svoj "oslonac", vjeruju u svoju motivaciju, toliko su motivirani da ih nitko ne može zaustaviti na putu. Takvi ljudi nam trebaju biti uzori, motivacija je put k onome što želimo postati…
Za motivaciju ne moramo biti sami zaslužni, već i ljudi oko nas koji pak vjeruju u nas…Koji nam pomažu da i mi počnemo vjerovati u nas same. Da postanemo motivirani, da zapravo ostvarimo ono što želimo.
Motivacija je za mene bitna riječ, bitan "oslonac" u životu, ali ne vjerujem da je samo meni, već i svim ostalim ljudima koji žele nešto postići, koji se žele razviti, koji žele ostvariti svoje želje i snove; jer nam zapravo ona daje potrebnu snagu da nastavimo kada je najpotrebnije. 
subota, 27.05.2006.
...ŽENSKI UZORI...
U današnje vrijeme, mnogo ljudi traži sebe, pokušava pronaći sebe, u raznim prilikama, raznim događanjima, pokušava pronaći sebe uspoređujući se s drugima. Ali zapravo uopće ne gledaju svoj život već nečiji drugi, i pomoću drugog života se nadaju da će pronaći sebe, ali nažalost to nikad ne uspije. Ponekad nam uzori pomažu da dostignemo razinu koju bi smo rado htjeli, ali u dosta slučajeva imamo nažalost krive uzore, a pogotovo žene, mlade djevojke, cure, curice…
U današnje doba mediji su zauzeli jaku veliku popularnost u svijetu, svima su dostupni samo ako ima neka dobra i zanimljiva priča. Mediji najveću pozornost okreću prema "poznatima", "slavnima" onima koji se nazivaju "BOGATIMA".
Popularnost takvim ljudima je visoka, ali nažalost ne cijene sebe, već se ponekad samo omalovažavaju. Ljudi koji nemaju slavu, njih shvaćaju kao uzore. Pogotovo mlade djevojke, koje su se u današnje vrijeme samo okrenule svome fizičkom izgledu, a ne mare više o svojoj osobini. Njih mi je najviše žao, jer pokazuju da nemaju izgrađen autoritet, već pomoći mladih i slavnih(glupih) dama, navesti ću jedan primjer Paris Hilton; pokušavaju odrasti.
Za mene je to besmisleno. Ne viđam, više djevojke koje se okreću prema budućnosti koja će izgrađivati pametna mladež djevojaka, već samo glupe cure koje idu svake dvije minute u WC da si poprave make-up.
Nemam ništa protiv, šminke protiv lijepo uređenih cura, ali neke cure, i to većina njih pretjerava. U školu dolaze s majicom do pupka, jednostavno nisu više kultivirane. Ponašaju se bezobrazno, imaju odvratan rječnik, i sada bih mogla navesti sve grozne epitete za današnje cure kojima i ja pripadam, samo što se ja drugačije ponašam. Da neke cure misle da su nešto, a zapravo nisu ni mala mrva koja leži na podu, a to sve radi krivih ženskih uzora.
Čini mi se da sve cure žele biti slavne, nešto uspjeti ali na krivi način. Čini mi se kao da su nestali oni normalni snovi, što su mlade djevojke sanjale kad su bile male, što se dogodilo sa snovima o tome da se postigne popularnost ali tako da se pomaže ljudima….Očito su ih mediji i "pametne" slavne curice izbrisale. Sada cura mora biti anoreksična da bi izgledala LIJEPO!!!Pa to nije normalno.
Moje mišljenje je o tome, uzore možeš imati, mogu biti i slavni, ali moramo paziti koga biramo za uzora. Možda mislimo da je naš uzor najveći, najpametniji, najljepši, najbolji a zapravo je nitko i ništa, kao prašina koja smeta i koja je zapravo odvratna …
=)...SVIJET U KOJEM ŽIVIM(ISTRAŽIVAČKI RAD IZ VJERONAUKA)...=)
Svijet u kojem živim je meni lijep, prihvaćam ga takvog kakav je, iako mi se ponekad čini da u njemu nema sreće ni veselja niti nade…Dosta ljudi ne zna živjeti na pravilan način jer žele da im sve bude perfektno, ali perfektno se ne može živjeti.
Ali otkud taj svijet u kojem mi živimo…?Kako je nastao, zašto živimo na njemu…?To su razna pitanja koji si ljudi pa i ja postavljamo.
Ja vjerujem te i mnogo ostalih ljudi vjeruju da je Bog stvoritelj Svijeta, jer je on zapravo stvorio sve što postoji. No to nam nije jedini pristup pri stvaranju Svijeta, već imamo i znanstveni pristup. Mnogi ljudi misle da znanost proturječi vjeri, ali zapravo nije tako, jer vjera nadopunjuje znanost, dok znanost nadopunjuje vjeru. To su dva pojma koja su povezana. Vjera nam odgovara na pitanje zašto se nešto dogodilo, koji je razlog ,bio nečega događaja; dok nam znanost odgovara na pitanje kako se nešto dogodilo.
Mnogo ljudi, pa i sama ja sam prije vjerovala da Bog ne postoji, da su ga samo izmisli da se ljudi ne bi izgubili u ovome svijetu koji ponekad može biti okrutan, ali nakon nekoliko vremena sam shvatila da nije tako…Jer sve što je dobro je stvorio je Bog, on je ljude stvorio na svoju sliku, ljude je stvorio kao dobre i poštene, no ljude ponekad, odnosno mnogo puta uništi grijeh…Bog je stvorio nas ljude, da mu budemo bližnji da mu budemo prijatelji.
Kao prvi ljudi se smatraju Adam i Eva, ali to nisu ljudi, po izgledu su bili, ali nam predstavljaju simbole. Adam nam predstavlja cijelo čovječanstvo, dok Eva predstavlja da nakon grijeha ne nastupa smrt nego život, Zemaljski život.
Čini se komplicirano, ali nije…Samo treba čvrsto vjerovati u ono što mislimo da je istina.
A u tome nam može pomoći i Biblija, jer je ona zapravo pisana Božja riječ. Biblija nam nije obična knjiga, po izgledu je, ali ona je zapravo skup, odnosno zbirka knjiga koje ljudi, Židovi i kršćani smatraju Svetima.
Biblija nam se dijeli na Novi i Stari zavjet. Ja nisam shvaćala simboliku ta dva zavjeta, i ovo iskreno pišem, dok nam profesor nije objasnio. Stari zavjet, još možemo nazvati Stari savez, jer zavjet nam zapravo znači savez ili ugovor koji je Bog sklopio s čovjekom, on nam označava da je Bog dao obećanje Izraelskom narodu, dok je taj narod uzvraćao Bogu, taj se savez poništio jer nije bio utemeljen. Novi savez ili zavjet je utemeljen i on se ne može poništiti, jer je utemeljen krvlju Isusovom.
Ali zašto se onda Bog ne pojavljuje u našom životu ako je on ipak stvorio zemaljski svijet…?Pojavljuje se. Dolazi nam u susret u svakoj sekundi, jer on je uvijek uz nas kada ga trebamo, iako mislimo da smo sami, zapravo nismo, jer on nam je uvijek u susretu. Dolazi nam preko raznih znakova i ljudi u susret, on se objavljuje kroz sve što je stvorio.
Istina je da ponekad teško možemo shvaćati ovakvu istinu, ali moramo vjerovati da bi znali što je istina, mnogo puta se čini komplicirano, ali je zapravo kao kad slažemo neku sliku, moramo naći samo odgovarajuće dijelove da bi imali potpuni sliku…
utorak, 23.05.2006.
...PRIJATELJSTVO...
Prijateljstvo definiramo kao slaganje s osobama i zajedničko druženje, gdje vlada sklad i mir, gdje nema nikakvih razmjera…Ali ponekad ni sami ne znamo da li možemo nešto nazvati prijateljstvo ili pak samo slaganje, odnosno da smo samo na "bok, bok".
Istina je da se neki ljudi ne slažu iako kažu da su prijatelji, ali ne kužim zašto lagati, ako se ti stvarno ne slažeš s osobom, možda da bi stekao više prijatelja ili da bi se samo malo pohvalio…Stvarno razlog ne znam, niti ga ne želim znati.
Prijateljstvo se definira na istini, povjerenju, zajedničkom i kolektivnom druženju, no ponekad laži unište prijateljstvo, ponekad ljudi krivo shvaćaju prijateljstvo i iskorištavaju ga; teško je razlikovati pravo prijateljstvo od nekoga, ajmo reći " prividnog" prijateljstva.
Da teško je, jer misliš da je tebi netko stvarno prijatelj, a zapravo nije; postoji jako puno takvih situacija, zato treba jako dobro paziti s kim se upućujemo u prijateljstvo.
Ne znam ,zašto neki ljudi lažu samo zato da bi održali prijateljstvo kako treba, stvarno ne shvaćam, ali mislim da nisam jedina koja tako misli, mnogi ljudi se međusobno druže skupa, a možda zapravo jedno drugo iskorištava, ne znam koja je svrha toga druženja, iskorištavanje, možda dobivanje materijalnih dobara…Ne znam odgovor.
Osobno mislim da se prijateljstvo ne temelji na " ja ti dam, ti meni vrati"(metafora), nego na zajedničkom mišljenju, ne da gledamo samo što tko ima, nego da vidimo ljudske osobine čovjeka, a to dosta ljudi više ni ne zanima, iako se na tome temelji PRAVO PRIJATELJSTVO. Ljudi su samo opčarani dobrima koja bi mogli iskoristiti i pokazati u SVOME životu, a zapravo su tako slijepi da više ni ne znaju raspoznati što je prijateljstvo.
Meni osobno to jako smeta. I mislim da to uopće nije fer prema iskrenim i dobrim ljudima, ali gdje ima nepravde ima i pravde, tako da gdje god bili nepošteni ljudi koji ne cijene prijatelje kako treba, u životu će im se vratiti na još gori oblik nego što su oni činili svojim "PRIJATELJIMA"… J
nedjelja, 21.05.2006.
...ZALJUBLJENOST...
Zaljubljenost, FENOMENALAN OSJEĆAJ!!!Imate leptiriće u trbuhu, svaki dan se smijete, niste nesretni, pozitivno mislite, jednostavno vam ništa dan ne može pokvariti.
Da, lijepo je kada ste zaljubljeni, kada samo mislite na njega/nju, ništa vas ostalo ne zanima…Osim vaše voljene osobe.
No da li ste istinski zaljubljeni ili vas je uhvatio samo jedan hir..???Teško je ponekad raspoznati razliku, između ta dva pojma.
Neki misle da su istinski zaljubljeni, a zapravo nisu, neki se čak ponekad žele razuvjeriti da nisu zaljubljeni, ali im ne uspije, jer se zaljubljenost ne može kontrolirati.
Ljudi ne mogu birati u koga će se zaljubiti, jer srce ne bira perfektna čovjeka, znalo se govoriti da se suprotnosti privlače i da upravo to djeluje na zaljubljenost i na zaljubljivanje; ali ponekad i ta teza nije točna…Možda se ne može zaljubljenost definirati jer zapravo ne postoji definicija za zaljubljenost…
Da komplicirana je ova tema, ali i zanimljiva; jer svi želimo znati zašto se zaljubljujemo, što je zapravo to…???Mnogi ljudi ni ne znaju što je to ZAPRAVO, pa ni ja sama ne znam što je to samo znam osjećaj koji osjećam, a taj osjećaj je PREDIVAN! Kada si zaljubljen/a ne vidiš mane na čovjeku, vidiš samo pozitivne strane na osobi, ne želiš zapravo ni znati njegove/njezine loše mane i strane, shvaćaš čovjeka za sebe kao da je perfektan.
Ponekad je to i dobro, ali ponekad to zna stvarati i jako velike probleme, jer ponekad se ljudi znaju jednostavno zaljubiti u krivoga čovjeka, no mislim da se to i događa s jednim određenim razlogom…
Ah, ta zaljubljenost, što bi mi bez nje…????Mislim da bi bili IZGUBLJENI U VREMENU I PROSTORU! Da, ljubav pokreće svijet, a zaljubljenost joj pomaže u tome;
Zaljubljenost faza života koja čovjeku može pomoći ali i na neki način naškoditi… =)
...ODRASTANJE...
Zašto roditelji uvijek kritiziraju djecu, odnosno tinejdžere kako se ponašaju, kakva im je osobina, kakvi su u školi sve njihove sitnice…? Teško je ponekad odgovoriti na to pitanje, jer i ja sama sam tinejdžerica, roditelji najčešće kritiziraju svoju djecu jer zapravo žele svojoj djeci priuštiti zdrav, razuman i kulturan način života, ali ponekad im to pokazuju na pogrešan način.
Roditelji često žele kontrolirati život njihove djece, jer ih žele zaštiti, što i ja sama vjerujem u to, ali ponekad moraju prestati štiti svoju djecu i pustiti ih da sami odlučuju i razmišljaju. Pogotovo je ovdje riječ o tinejdžerima koji odrastaju i koji pomalo ulaze u svijet odraslih, u svijet u kojem moraju sami znati odlučivati u kojem sami trebaju raspoznati dobro od loše, i to bez pomoći roditelja, koji bi umjesto njih najradije odlučili….
Ponekad je teško shvatiti nas tinejdžere, jer i mi sami ponekad ne znamo što želimo, ali i to je dio našega odrastanja. Nije lako shvatiti što se događa Svijetu oko nas, jer se zapravo sve mijenja, mijenja se način razgovaranja i komuniciranja, dosta ljudi misli kako smo mi vulgarni, nepristojni i da mislimo samo kako bi izašli van i zabavljali se, ponekad se i meni samoj čini da je to istina, ali kada bolje razmislim naš život se ne sastoji samo od izlazaka i zabavljanja…I mi razmišljamo ponekad o budućnosti kakvu bi htjeli imati i što i kakvi bi željeli postati.
Da; istina je da nas ponekad jako teško za shvatiti, ali želim reći da nas roditelji malo puste na miru, u nekim odlukama moramo samo mi odlučiti, bez prisustva roditelja, ali i ponekad su nam potrebni da uz njihovu pomoć uspijemo sretno odrasti, da postanemo ono što želimo, da nam se razvije jaki autoritet, koji nitko lako neće moći uništiti…
...SLIPPED AWAY...
Sigurno se pitate zašto mi je naslov teksta: "SLIPPED AWAY", zašto sam napisala naslov po engleski, a ostali tekst pišem na hrvatskom…Pa napisala sam naslov na engleskom jer mi se čini da je onaj pravi za temu o kojoj ću ja pisati u ovome tekstu.
Slipped Away bi se na hrvatski prevelo kao "kliznuo s puta", ali moglo bi se još definirati kao metafora za temu u tekstu. Sigurno su neki ljudi u životu doživjeli osjećaj kada vam netko jednostavno otiđe, jednostavno nestane bez pozdrava, a znate da se više nikada neće vratiti…Dosta ljudi i nije doživio taj osjećaj, i nadam se da ga nikada neće doživjeti, jer je GROZAN osjećaj. To je osjećaj koji ne možete opisati.
Nadam se da shvaćate da pišem o smrti, pišem o tome kako ljudi jednostavno umru, a da se sa njima nismo ni dostojanstveno pozdravili ili im pokazali svoje poštovanje.
Teško je kada vas napusti čovjek koji vam je bio drag, a još teže vam je kada vas napusti osoba koju ste ISTINSKI VOLJELI…
Mnogi ljudi ne shvaćaju ozbiljno svoj život, misle da je život samo jedna igra koju treba što bolje odigrati, bez ikakvih pogrešaka bez ikakvih glupih ispada, da život samo služi za zadovoljavanje samoga sebe, ali nažalost definicija života i življenja nije ta…
Mnogi ljudi trate svoje DRAGOCJENO vrijeme na gluposti, a zapravo zaboravljaju na sitnice koje su mnogo bitnije, a kada dođe čas za odlazak , tada shvate da su izgubili dio života koji se ne može vratiti…
Čak i smrt životinja je za neke ljude emocionalno težak, pogotovo za malu djecu, kojima je teže objasniti zašto se to dogodilo i zašto se neće više vratiti, ali kada umre čovjek, neki bližnji osjećaj koji nosite u sebi je neopisivo zbunjen i tužan, te usto još i kompliciran…
Doživjela sam gubitak drage osobe, i mislim da se još i dan danas nisam pomirila s tim osjećajem; kada se sjetim o vijesti da je umro…Najradije bi počela plakati i samoj sebi postavljala pitanje: "ZAŠTO JE UMRO, ZAŠTO…?".
Nije lako nositi taj osjećaj u sebi, osjećate se zbunjeno, ne shvaćate zašto se to moralo dogoditi, zašto niste više vremena provodili s njim/njom , jednostavno se ne možete pomiriti s tim da je jedan život tek toliko nestao, jednostavno izbrisao, "kliznuo s puta"…
Da, teško je shvatiti smrt, a još teže je pomiriti se s njom…Ona je dio našega života, ali zašto mora biti toliko tužna, zašto se moraju prolijevati suze…Zašto uopće moraju ljudi umrijeti,…To su pitanja s kojima možemo odgovoriti samo s jednim odgovorom a to je da NE ZNAMO ODGOVOR… Možemo reći da je to dio našega života, ali zašto na tako tužan oblik…?Zar ne možemo spriječiti to da netko ne " KLIZNE S PUTA" … ???????
...MUDROSNE IZREKE...
*Slava je otrov koji treba uzimati u malim dozama.*
*Samo istinito je lijepo*
*Rijetko se nalazi ono što je pravo, a još rjeđe se cijeni.*
*Ratna tehnika žene je takva da i kad se odriče borbe ona ipak pobjeđuje.*
*Pristojnost, katkad, zahtjeva laz.*
*Prijatelju, da bih te razveselio, ispričat ću ti svoju novu nevolju.*
*Prijatelje stvara sreća, a nesreća provjerava.*
*Prava pravda je savjest.*
*Povijest je tek nešto malo više od običnog popisa ludosti, zločina i nesreća ljudskog roda.*
*Povijest je poput kakva idiota, stalno se ponavlja.*
*Popularnost je kao i mladost, kad jednom prođe više se ne vraća*.
*Posjeta uvijek čini zadovoljstvo - ako ne pri dolasku, onda pri odlasku.*
*Ponekad jedan posto ludosti nadjača devedeset devet razuma.*
*Pesimista je optimista sa iskustvom.*
*Pedagogija je nauka pomoću koje i bez koje čovjek ostaje onakav kakav je.*
*Pametni ljudi sebe prilagođavaju svijetu; Glupi svijet prilagođavaju sebi.*
*Pametan čovjek zamjećuje sve. Glupi na sve ima neku zamjerku.*
*Osveta je uvijek uživanje sitne i slabe duše.*
*Ima istina u koje nije dobro vjerovati.*
*Ima ljudi koji se više raduju tuđoj nesreći nego svojoj sreći.*
*Iskustvo je zbir naših razočaranja.*
*Kad imaš sve, ne vidiš ništa, progledaš tek kad nemaš ništa.*
*Muškarci imaju problem za svako rješenje.*
*Muškarci govore ženama uvijek isto, ali srećom uvijek drugoj ženi.*
*Moj prijatelj zna tri svjetska jezika ali ne zna razgovarati sa ženom.*
