Društvena odgovornost: ljudski kapital

26.01.2015.

Često slušamo o ljudskom kapitalu kao najvažnijem obliku kapitala; kapitalu koji nije potrošan već baš naprotiv, kapitalu koji je sposoban konstantno se razvijati, napredovati i stvarati nove vrijednosti.
Društveno odgovorno poslovanje nalaže između ostaloga i odgovorno ponašanje poduzeća prema ljudima, kako onima koji čine dio poduzeća tako i prema onima koji čine njegovu okolinu.

Sukladno tome možemo posvjedočiti načinima odgovornog ponašanja prema ljudskom kapitalu: neka poduzeća isplaćuju velike plaće svojim zaposlenicima, neka isplaćuju velike regrese, božićnice, jubilarne nagrade... Potom službeni automobili, mobilni telefoni, plaćene konferencije, službena putovanja... Neka poduzeća unutar organizacije otvaraju vrtiće i kantine. Zvuči krasno zar ne?

S druge strane sve je više ljudi bez posla! Sve više ljudi na rubu egzistencije! Sve više mladih školovanih ljudi koji napuštaju zemlju kako bi pronašli zaposlenje i osamostalili se. Svakodnevno slušamo o odljevu mozgova...


Ne mogu se ne zapitati kako si jedna prestižna korporacija može dozvoljavati učiniti slijedeće: zapošljavati mlade školovane osobe na određeno vrijeme ( čitaj stručno osposobljavanje i praksa ), koji su plaćeni mizerno malo od strane države, a ne te iste korporacije, i koje će zadesiti jedna od dviju stvari: ili u tom periodu neće biti osposobljeni za rad jer im se neće omogućiti da se dokažu, da uče, da napreduju ili će pak na drugu stranu biti obasipani hrpom poslova koji drugi ne stignu/ ne žele/ ne znaju ili im je ispod časti raditi te poslove. Vrlo vjerojatno tu mladu osobu nakon isteka ugovora o radu na određeno čeka traženje novog posla i prolaženje iste torture oko testiranja, intervjua, provjera znanja i razgovora za posao: namjeravate li imati djecu? Koliko ste spremni raditi prekovremenih sati? Kakvu plaću očekujete? Kakvog ste političkog opredjeljenja? Plus dodatni uvjeti: toliko i toliko godina radnog iskustva ( gdje da ga steknem? )
Je li to društveno odgovorno prema zaposlenicima? Pa i ja sam tih godinu dana bila/bio zaposlenik te korporacije. Što s time da je ljudski kapital ključ uspjeha? Zašto si me zapošljavao ako me i tako ne trebaš? Ako me ne vidiš kao potencijal. Kao nekoga tko ti može ponuditi stručnost, kao novitet.


Je li društveno odgovorno predstavljati se kao velika korporacija koja zapošljava strahovito puno ljudi, a ti ljudi rade u groznim uvjetima? Pitamo li se ikada je li uopće lijepo raditi u takvim poduzećima ili korporacijama koje izvana izgledaju kao san snova? Kakva je zapravo stvarnost biti dio takvih poduzeća? Neki će se složiti sa mnom pa reći da su doživjeli loša ili čak grozna iskustva. Drugi će reći da su zadovoljni i da ih njihov posao, kao i biti dio tog nekog „X“ poduzeća, ispunjava i omogućuje osobni i profesionalni razvitak.


U svakom slučaju, ne želim negirati postojanje i one druge strane: onih poduzeća koja zaista jesu društveno odgovorna prema svojim zaposlenicima. Svima nama koje tek čeka pronalaženje poslova želim upravo takav scenarij. Blistavu budućnost u kojoj ćemo se moći profesionalno razvijati, dokazivati, napredovati, stvarati vrijednosti, učiti... Svima nama želim takav posao koji ćemo voljeti i koji nam neće stvarati opterećenje! I naravno, poduzeće koje svoje zaposlenike vidi upravo kao trajan kapital čija vrijednost nadmašuje sve druge vrijednosti.

Važnost društveno odgovornog poslovanja u tržišnoj utakmici

18.01.2015.

Društveno odgovorno poslovanje (DOP) postalo je dio tržišnog natjecanja. To nam pokazuju današnje tvrtke kojima veći profit nije jedini prioritet. Sve današnje tvrtke, domaće i inozemne, su shvatile da je sam profit kratkoročna karika u dugoročnom razvoju kompanije. Svima je postalo iznimno bitno da ih se percipira kao društveno odgovornima, odnosno, kao tvrtkama koje izrazito puno daju za zajednicu. Neki idu čak i korak dalje pa agresivnim marketingom žele stvoriti privid i sliku u glavama kupaca da više daju u zajednicu nego što dobivaju od nje.


Izvor: Poslovni.hr

U moderno doba često možemo čuti uigrane govore kako treba doći do promjene te kako svi trebamo biti društveno odgovorni, no riječi su jeftine, a djela bi trebala govoriti sama za sebe. Većina potrošača više vjeruje kompanijama za koje znaju da su društveno korisne.

Društveno odgovorno poslovanje je nešto o čemu bi u svome poslovanju trebale razmišljati sve tvrtke, no djela su skupa pa ne daju svi doprinos društvu koji bi mogli. Ipak svugdje, pa tako i u Hrvatskoj ima nekoliko dobrih primjera tvrtki čija je poslovna politika da djela govore više od riječi.

Cemex, jedan od vodećih proizvođača cementa u svijetu, potiče društveno odgovoran projekt pod nazivom „Lintar“. Lintar, prvo maslinovo ulje u Hrvatskoj nastalo iz rekultiviranih površina rudnika, dobiva se iz CEMEX-ovog maslinika zasađenog u okviru projekta sanacije i rekultivacije eksploatacijskog polja Sv. Juraj - Sv. Kajo. Maslinici broje približno dvije tisuće stabala maslina, većinom sorte oblica, a njihovo održavanje su 2009. godine preuzeli članovi Udruge dragovoljaca veterana Domovinskog rata Dalmacijacement.


Izvor: Cemex.hr

Konzum, kao najveći hrvatski trgovački lanac, provodi projekt pod nazivom „Vratimo djecu na igrališta“ koji je pokrenut prije nekoliko godina, s ciljem i željom da što većem broju djece i mladih diljem Hrvatske omoguće kvalitetna i sigurna mjesta za igru i druženje. Osim izgradnje igrališta, cilj Konzuma je u sklopu ovog projekta promovirati i važnost boravka djece na otvorenom, bavljenja sportom i kvalitetnog druženja s vršnjacima i roditeljima.


Izvor: Konzum.hr

Plavi radio, jedan od najslušanijih radio stanica u Republici Hrvatskoj, svojim projektom “Kvartoteka” pokazali su iznimnu društvenu odgovornost na pomalo neuobičajen način. Tijekom 12 tjedana trajanja projekta Soundset Plavi radio je emitirao program iz 12 zagrebačkih kvartova te organizirao sportsko – humanitarne akcije.


Izvor: Soundset.hr




Oznake: DOP, info, cemex, konzum, Plavi, Soundset

G4 smjernice za izvještavanje

12.01.2015.



Sve više poduzeća i drugih organizacija želi svoje poslovanje učiniti održivim. Nadalje, sve su prisutnija očekivanja da bi dugoročna profitabilnost poduzeća i organizacija trebala biti usklađena sa standardima modernog društva i zaštitom okoliša.
Izvještavanje o održivosti pomaže organizacijama u postavljanju ciljeva, mjerenju učinka i uvođenju promjena s ciljem povećanja održivosti poslovanja.

Kao rezultat tih zahtjeva planirane i izrađene su G4 smjernice. Ove smjernice za izvještavanje o održivosti "globalne inicijative za izvještavanje" (na engleskom: Global Reporting Initiative) se revidiraju s namjerom pružanja najboljih aktualnih smjernica za učinkovito izvještavanje o održivosti.

G4 smjernice nastoje:
-pomoći izvjestiteljima u pripremi izvještaja o održivosti koji imaju značaj i sadrže informacije o najvažnijim pitanjima organizacije vezanima uz održivost
-učiniti takvo izvještavanje o održivosti standardnom praksom

Atlantic je među prvim kompanijama u regiji, koja je usvojila nove G4 standarde GRI izvještavanja čiji je krajnji rok za primjenu krajem 2015. godine. Iako je primjena G4 smjernica izvještavanja u Hrvatskoj još u ranoj fazi Vipnet, Otp banka te INA već su usvojili ove najnovije smjernice izvještavanja.

Gospođa Daria Mateljak, direktorica Hauska & Partner Hrvatske te profesor Mislav Ante Omazić su dio strušne skupine koja je revidirala prijevod najnovijih G4 smjernica.
Gosp. Mateljak je na kolegiju Društveno odgovorno poslovanje u četvrtak 8.1.2015. godine prikazala potrebu za novim G4 smjernicama, te dala studentima uvid u kompleksan proces revidiranja i primjene ovih smjernica.

video: "rezept" za izvještaj po najnovijim G4 standardima


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.