marlene
 koncentične kružnice izviru, vriju preplavljuju me tvojim isijanjima kosom, širokim osmijehom divljakušo luđakinjo moja dječak velikih očiju i zaigran riječima baš hoće zgusnuti sve u pokret imati te obuhvaćenu svu u jednoj jedinoj misli kiše slivene krovovima, prozorima užižu žar u prsima od ugode ljutnju od nesavršenosti i bol od neizrecivosti hajde najmrža su mu čekanja ti znaš drska baš koliko je potrebno |