Fantasy Dnevnik
subota, 26.01.2008.
Opet ja
Konačno sam pronašao nešto vremena da zapišem protekle događaje... uh... mnogo se toga desilo, no istovremeno i ništa....
osječam se ispijeno.... prazno... kao da sam se istrošio do kraja... kao da me nešto ispilo... ne sječam se kad sam se prošli puta tako osjećao... kao da sam ostario preko noći... bolest me svezala uz ležaj... niti to se ne sječam... kad sam prošli puta bio bolestan... to ne bi smjelo biti moguće... mislio sam da me moja povezanost sa izvorom štiti od takvih stvari... čini se da sam bio u krivu... ili to... ili sam na neki način prekinuo tu vezu...
Dvadesetak dana ranije posjetila nas je "travarica" ... mislimda šuruje s demonima... i ponudila napitke za snagu , ljubav i druge slične stvarčice... naravno da sam ju odbio... imam sve što mi treba... zapravo imao sam... sad sam ispijen... no polako ću doć do toga...
No unatoč tome ponudili smo joj konak, te je ostala sa nama u pećini preko noći. Ne znam što je radila , no ujutro više nisam bio dobro... izvor se činio daleko , izvan mog dohvata i zamućeno Dok mi je čitavo tijelo potresala groznica. Naravno, travarice nije bilo nigdje u blizini... činilo se da Tennallysina magija ne može pomoć kod tog slučaja, te sam krenuo u potragu za svojim spasenjem... Svakim danom osjećao sam se sve gore umjesto da mi bude bolje... uskoro više nisam bio u stanju jahat .. te sam pronašao osamljen hram da prespavam u njemu. Građevina je bila trošna i kamenje od kojeg je građena napuklo no u njoj su se još uvijek osjećali tragovi izvora. Ušao sam i prespavao u njoj, pojevši nekoliko zalogaja na silu kako bi tijelo dobilo snage.
Noć u hramu me preporodila , no tijelo je još uvijek bilo iscrpljeno i bolest nije napustila moje tijelo. Držala je kandžama koje kao da su me derale iznutra... ne volim taj osjećaj... prisutan uvijek kad bi napregnuo tijelo previše... no upravo em taj osjećaj sad držao i nikako da pusti... Ja volim naprezat svoje tijelo do krajnjih granica i sad sam se osjećao poput zarobljenika u vlastitom tijelu... Poput zarobljenika. Zarobljenika koji traži neki izlaz , no ne može ga naći, jer ono što je nekad koristio kako bi izvukao tijelo iz pandži bolesti više nije funkcioniralo... jer je tijelo bilo već obuhvaćeno tim zloduhom.
Nakon tjedan puta pronašao sam trag zla kojeg je ona travarica osatvila za sobom i odlučio ga slijedit... pitams e kako ga nisam osjetio kad nam je došla na prag... pitam se, gdje su mi tada bile misli... osmijehnem se sjetivši se osmijeha poluvilenjakinje... otresem te misli, i usredotočim se na put pred sobom... nisam smio dopustit da mi nešto omete koncentraciju, koje sam ionako imao malo... isukao sam mač i potjerao konja... prokletstvo znao sam da sam trebao uzet zmaja... šuma je postajala sjenovita i zlokobna. Pjesma ptica i zvukovi životinja nisu se više čuli, samo suhoparno mrmljanje...
Sjahao sam i nastavio pješke, poslavši konja da se vrati do pećine. Ovo nije bilo mjesto za živo biće... Ovo niej bilo mjesto za mene... no morao sam ić... morao sam se izvuć iz ovog stanja...
Usred čistine naišao sam na zanimljiv prizor... Golema žena deformiranog obličja koja je nešto kuhala u velikom kotlu , a oko nje su plesale demonske prilike... Osmijehnuo sam se i čvršće stegnuo držak mača i odlučno zakoračio naprijed. Ovo je bilo nešto protiv čega sam se mogao borit. Utjelovljeno zlo... Čim sam zakoračio na brežuljak spodobe su me primjetile , no više nisam bribnuo, svijetlost izvora ispunjavalo me do vrha. Osjećao sam se poput kaleža kojeg su ponovo napunili nakon tjedana i mjeseci nekorištenja. Lako sam izbjegao iznenađene napade dugih pandži i obezglavio prvog stvora.
Tijelo mi je bilo oslabljeno, no unatoč tome oštricu mi nije više vodila samo snaga mog mišičja te sam brzo likvidirao i ostalu trojicu. ( uz poneki trik iz prstena, kojeg je svojom amgijom napunila Tennalys) ... da ona voli vatru... možda ipak nisu bili demoni akd su tako lijepo gorjeli.
Ona grozomorna žena ostala je stajat sama, no činilo se da me ne primječuje pa sam se ležerno prošetao i stao pred nju.
Ppočeo sam pjevušit pjesmicu i sjeo na tratinu. Noć je ipak bila lijepa... tek me tada primjetila. Usmjerila je svoj zloban pogled prema meni, no demon kojeg je usadila u mene bio je daleko... jako daleko... spaljen od svijetla koje me ispunilo... uistinu u trenutku največe opasnosti meni se vratio dio stare prisebnosti i snage... Polako sam ustao sa tratine i široko joj se osmijehnuo... ponudio sam joj da ode... no nije odgovarala na moje ponude već je počela plest kompleksne čini oko mene... glasno sams e nasmijao, no uskoro sam osjetio kako me mračni pipci ponovo stežu... presjekao sam magiju mačem, no ostatci su još uvijek ostali i usporavali mi kretnje... razmijenio sam nekoliko udaraca sa njom.. njene pandže bile su štre i lako mi derale oklop... no uspio sam ju zasjeć nekoliko puta i pustio svijetlo da poteže oštricom..o da bila je zla... svijetlost ju je opeklo poput vatre...no svejedno, ona je zadobivala lakše ozlijede zbog svoje debele kože dok sam ja u drugu ruku počeo malaksat unatoč novobrobuđenoj snazi koju sam osječao... sve dok nsiam začuo ženski povik koji je rekao nešto u smislu, napadaj nekog svoje veličine... bila je to Tennalys... pao sam na pozadinu od smijeha .. od ironije te izjave... Tennalys nije bila jako velika žena... hahaha... indeed... no već sam se u sljedećem trenutku prestao smijat kad je ledena zraka smrznula srce zlom stvorenju... Tennalys je sjahala s mog zmaja i nonšalantno stala pred mene i rekla... bok mali, vidim da ti je bolje... ta umišljena žena... udario sam ju po pozadini i promrmljao nešto jer sam osjetio veliku bol u rebrima... imao sam nekoliko slomljenih... uh žene!
