Fantasy Dnevnik
utorak, 07.08.2007.
Glava me boli za 5 minuta
Stvarno me počinje živcirat ona nova... neki dan je zaskočila nekog lika i uhvatila mu se za nogu, srećom pas je imao više pameti pa ju je odvukao prije nego je bilo posljedica...
Isto tako je željela otić, razdvojit se i ić svojim putem... činila se odlučna no psić ju nije puštao da ide... damn pitam se tko je ovdje luđi taj psić ili ona...
hmm Možda bi ju ponovo morao vezat za tepih.. daaaa >:) sad još samo trebam nać tepih... leteći po mogućnosti... No sljedećih dana nisam naišao na nikakav tepih, na žalost, što da radim sa njim... Vezao sam ju za drvo i imao zabavno poslijepodne pokušavajući ju nahranit , divno... kao da hranim djete, zar me baš mora čitavog popljuvat... putnici koji su naišli i vidjeli da imam ženu vezanu za drvo samo su se okrenuli i pobjegli, budale.. uskoro su došli nekakvi ljudeki u tamnoplavim odorama koji su mahali sa nekakvim mjalim štapićima, čarobnjaci neke verste vjerojatno... Poviukao sam nemojte bacat vatrene kugle ozlijedit ćete ju i isukao mač... kako god glupa bila ne smijem dopustit da ju ludi čarobnjaci srede...
Jedan od čarobnjaka je izvukao nekakav predmet u obliku malog štita... hmmm ... zanimljivo, ne zrači magijom, zašto gah onda diže... budala... možda materijalna komponenta... naslonio sam se na gooli mač i zjevnuo.. oni su samo stajali, no jedan je smogao hrabrosti te je polako prišao još uvijek držeći onaj štapić uperen u mene... Pričao je polako i smirujuće, jadan... viđao sam takve poneakd, jadni zaostali ljudi... želio se igrat sa mojim mačem... ha!
Bilo ga je zabavno gledati... onako pognutog... da skratim priču ona poluvilenjakinja vezana za drvo počela je vikati da sam ju oteo i da neka me strpaju u zatvor...
Hmm zatvor? Što je to? Tamnica?
Šta je toj maloj... kako zna te stvari... onaj čarobnjak je uhvatio dršku mog mača i povukao našto sam ga opalio drškom u lice i nabio kacigu na glavu...
Hahahaha... damn škaklja, prokleti štapići su počeli izbacivat nekakve kuglice na mene... gotovo da ih nisam ni osjetio, prokletstvo... kad sam spustio pogled vidio sam hrpu malih udubinaca na oklopu... platit će mi... Prozvavši magiju koja se nalazila u mojim čizmama osjetio sam kako mi tijelo postaje laganije, pokreti nevjerojatno brzi te sam se bacio prema čarobnjacima početnicima putem spremajući mač u korice... dvojicu sam srušio u prvom naletu, djelovali su iznenađeni kad im je težak udarac ubrzan čarolijom razbio nos te su ljusnuli na pozadinu... Uskoro su i ostali bili onesposobljeni pa sam prebacio poluvilenjakinju preko ramena i anstavio trčat kroz šumu dok je čarolija još bila aktivna... Obožavam te čizme, jedini je problem što se njihova magija tako dugo obnavlja... prokletstvo...
