Fantasy Dnevnik

nedjelja, 25.02.2007.

Knjižnica

Proveo sam čitav dan u staroj knjižnici proučavajući stare svitke i knjige o ne kromanciji i dizanju mrtvih. Uistinu zanimljivo štivo, no samo budale bi zabrezle dublje u nešto što se zove knjiga Mrtvih.
Jednom sam poznao nekromanta, inteligentan čovjek koji je mogao mnogo dobra učinit čovječanstvu svojim znanjem. No umjesto toga odabrao je moć.
Ono što umre bi trebalo ostat mrtvo, ili će se poremetit prirodan poredak i zavladat kaos. Hranjenje životnom silom drugih bića..hmm ne djeluje previše časno... uništit ću sve do posljednjeg od te gamadi, na to se zaklinjem. Naravno ako skužim kud mi je konj otišao. Vjerojatno ga je onaj ludi crni zmaj pojeo... jedini crni zmaj kojeg poznajem, da uništi farmerovu kuću, a zatim se ispričava jer da ju nije dobro vidio kod sletanja kad je boje okoline. Pih, i što je najbolje vjeruju mu i ulizuju. Pih, zmajevi.
Ugh kako mrzim one koji ubijaju zmajeve iz profita ili zabave. Dobro tko ne želi opremu izrađenu od dijelova zmajeva , no mogli bi jednostavno posjetit zmajsko groblje. Hmmm... da, i zaobić stražara... no nije bitno stvar je u tome da ne bi smjeli narušavat ravnotežu, jer ukoliko umre previše dobrih zmajeva, zli će nesmetano pljačkat. A ostatak ubojica zmajeva brzo će isčeznut...
Uistinu sam previše vremena proveo u knjižnici , počeo asm filozofirat. Moram nać neko zlo biće da ga ubijem. NE NISAM OPSJEDNUT UBIJANJEM! Samo se želim malo razgibat *shrugs*
Pitam se kamo sam stavio mač...

P.S. Necromancy sucks...

25.02.2007. u 20:20 • Tko viri u naš dnevnik?0 nemoj#

Slučajno te izgubih pa nađoh

Naravno da moja serija gubljenja stvari nije stala na onome jučer. Ne.

Danas sam naime izgubila i svog kućnog ljubimca, šumskog zmaja Toriusa.
Stvarno, TKO može zagubiti deset metara dugačku grdosiju? (i to bez repa)

Eto, JA mogu.

Šetali smo šumom i odjednom -puf-
dobro, nije bilo tog zvuka, ali kad sam se okrenula nije ga više bilo tamo.
sve sam bogove ispsovala (čak i svoju božicu zaštitnicu, kojoj se sad duboko ispričavam... morat ću joj odnijeti neku žrtvu za ovo...), mislila sam da ga je možda netko namamio u zamku, ili nešto slično.
Ovih dana šume su pune bolesnika koje 'spašavaju' ljude od zlih zmajeva.

Jao, ako je Torius zao ja sam leteći sag.

Uglavnom, nakon što sam se popela na svako jebeno drvo koje sam uspjela savladati (2-3) napokon sam ga ugledala, nasred neke ravnice. Pobjesnila sam. Ja umirem od brige, a to zmajevsko govno sjedi tamo i štajaznam...gleda cvijeće.

Otišla sam tamo i usput se ogrebala na svaku granu koja mi je bila na putu.
Pitala sam ga koji mu je prokleti bog bio da me samo tako ostavi i ode nekamo, i još izdaleka mu nabrojala sve njegove bogove i detaljno opisala opscene radnje koje ću im napsaviti.

I onda kad sam došla do njega, samo se polako okrenuo sa nekim tužno-sretnim izrazom na licu.
Prvo sam mislila da je stao na trn, ali otkud onda sreća?

No, sve u svemu.
Kad sam došla do njega imala sam što i vidjet.
Nije bio trn, nego mali zmajić.
I nije stao na njega, naravno.

Mali, skroz mali... ako mi dođe i do boka...
Torius kaže da ga je čuo kako 'plače' izdaleka, i da je ostao bez majke.
Navodno su ju dohvatili lovci na zmajeve. MRZIM IH!
Mali je tako sladak, ima smeđe-zelene ljuske i tako su mekane...
Skoro kao koža... još mu ni rogovi nisu izrasli kako spada, a oči su mu onako velike i radoznale...
I ima one prevelike kandže i nespretan je, i krila su mu još premala za duže letove...

Ahh...
Dobio je i ime. Isurion. Zapravo mu ga je Torius dao. Kaže da to na drevnom jeziku zmajeva znači pronađen.
Sviđa mi se.

Eto tako... na kraju sam bila sretna zbog toga, iako ne znam kako ću sutra kupiti išta od onoga što moram, koga briga? Isurion je tu. I Torius ga pokušava naučiti rigati vatru.
Tako su smješni. Ovaj mali pljune nešto malo sline i onda skupa sa slinom baci i glavu na pod. Kao da kiše.

Ali mislim da će brzo naučit...

25.02.2007. u 15:51 • Tko viri u naš dnevnik?0 nemoj#

subota, 24.02.2007.

Ubojica?

Farmer kojem sam priklao ženu mi je doviknuo da trebam psihijatru, da sam manijakalni ubojica.
I to kaže on koji se oženio za čelavu luđakinju koja gađa ljude sa strelicama.
Odlučio sam otić do psihijatra , samo da čujem šta mi ima za reć... jesam li stvarno hladnokrvni ubojica. Da ... uistinu je rekao... nakon što sam povikao na nejga jer nisam želio leć na kauč okrenuvši mu glavu i pričat mi je rekao da sam psihopat. Mislim tko normalan bi okrenuo leđa nekome tko se bavi psionicima, pa da mi kopa po umu. Ne nijedan heretik se neće tako odnosit prema meni i to sam mu rekao, našto je on pobjegao iz ureda. Vjerujem da je tako nazvao tu malu skromno uređenu sobicu. No možda se nije prepao mog povisivanja glasa već sam se možda mrvicu zanio i ogrebao mu stol mačem, no dobro priznajem možda sam ga slučajno i prepolovio , nisam ja kriv krive su moje nove rukavice za snagu.. Baš su zakon, još ih nisam isprobao u borbi protiv zla no mroat ću.
Ona mast ej stvarno divna stvar... rana je gotovo zacijelila. Morat ću posjetit šiljatouhu da joj zahvalim na pomoći, možda zlatnik ili dva uvijek me žuljaju u džepu, pitam se zašto nikome nije palo na pamet da radi novac od velluma, život bi bio mnogo jednostavniji.
Izvadio sam šaku srebrnjaka i ostavio ludom psionicu na stolu, ispričavam se na tlu između polovica stola. Trebalo bi nadoknadit štetu te skočio kroz prozor.. ne znam zašto sam to učinio. Vjerojatno iz navike. Već dugo nisam imao priliku napuštat nečiju kuću bez neprilike, možda privlačim nevolje. Da vjerojatno je netko bacio prokletstvo, morat ću meditirat o tome... no prvo sam zabacio mač na leđa i otišao džogirat u svom vjernom oklopu. Nema ništa boljeg od trčanja u metalnom oklopu kad je temperatura ispod ništice kako bi se izrazili oni grozomorni vračevi koji proriču vrijeme. Stvarno mislim da im sva ta ratna boja nije potrebna. No da vratimo se na trčanje u oklopu, da uistinu čelići karakter... a i sadržaj nosa, no neću u detalje...

24.02.2007. u 23:38 • Tko viri u naš dnevnik?0 nemoj#

petak, 23.02.2007.

ne vjerujem...

Nakon svega što mi se dogodilo, izgubila sam melem koji je koštao čitavo bogatstvo.

Znala sam da onaj osjećaj jutros nije bio uzalud.

Sad sam ostala bez svih vrijednih predmeta, još mi samo fali da mi netko ukrade novce koje skrivam.
na kraju ću pisat dnevnik blatom po komadićima kamena, sve ostalo ću izgubit.

krasno...

još uvijek čujem zvukove onog glupog majmuna u glavi.
najradije bih sad zadavila tu životinju, srećom nisam na učilištu, nego kod kuće...

23.02.2007. u 23:44 • Tko viri u naš dnevnik?1 nemoj#

Zasjeda

Sredio sam vješticu, iako me koštalo oklopa. Gadura je raznijela prsnu ploču u komadiće...
Još uvijek me progone njeni vriskovi... mislim stvarno. Tko još urla dok mu netko zabija mač u prsa,
mislim stvarno. Korisnici magije su uistinu čudni... svi su oni heretici. Svi do jednog.
No dobro, neki su samo čudni.
Jedini je problem bio kako ju skinut sa mača. Mislim da joj se svidio kad se tako teško odvojila od njega, no upornošću i teškom čizmom uspio sam ju skinut.
Nakon riješenog ubistva... mislim slayanja evil vještice preuzeo sam na sebe novi zadatak... da bi me nakon što sam izorao zemlju za jednog farmera njegova čelava žena pogodila lukom sa otrovnom strelicom... Ne znam koliko ću dugo živjet pa želim zapisat neke stvari da ne izblijede kad moj život ugasne...
No putem je naišla ona zbunjena žena sa šiljatim ušima mrmljajući nešto o nekakvom prokletom štapiću i rađenju drvenih kuglica... putem ni ne pogledavši mi je ostavila melem za otrov, koji je donekle ublažio djelovanje te sam se uspeo na drvo i stao kovati planove kako da spasim jadnog farmera...

23.02.2007. u 23:22 • Tko viri u naš dnevnik?0 nemoj#

K...onom bogu koji je najružniji

Čim sam se probudila danas, osjetila sam kako me obuzima neki strah.
Nisam znala od čega ni zašto, samo sam imala osjećaj da se nečega bojim.
Mrzim takve osjećaje.
No, uglavnom. Kasnije sam shvatila i zašto sam imala taj osjećaj. Ako je to bio razlog.
Kao prvo, oteklina na nozi je malo splasnula, ali i dalje je veličine moje šake.
Drugo, na Neviđenom Učilištu smišljaju način da svima zagorčaju život.
Pretpostavljam.
Na ispitu 'pravljenja drvenih kuglica' za prošla dobro, ali mi je kasnije ispao štapić u kanalizaciju.
Mrzim kad sam tako nespretna.
Sad moram kupiti novi, a skupljam zlatnike za novu magičnu vreću. Ne da mi se sve teglit na ramenu.
Ne znam što ću na kraju napraviti.

No dobro, dakle to je taj obični dio dana.
Druga stvar, par prijatelja mi je reklo da idu na koncert Podivljalih Bubrega, na dan svete Sanje (tko još kod nas slavi Sanju? koga briga što je nekad davno spasila nekog čarobnjaka od utapanja u pivi koju je za njega u bunar nalio njegov najgori protivnik i onda ga gurnuo u taj bunar?)
Uglavnom, ako mi noga prestane izgledati kao deformirani buzdovan, ići ću...
Ali onda riskiram da me netko tamo opet zgazi.
Morat ću obuć neke čvrste cipele.

Kanarinac Flavio koji obično letucka po učilištu zaletio se danas u sobu u kojoj su neke budale vježbale najgluplje čarolije kojih su se mogli sjetit.
Tako da je sad postao kapucin, i to žuti.
Izgleda odvratno, ali ne dopušta nikome da ga promijeni natrag u kanarinca.
Cijeli dan pokušava pjevati, a zvuči kao pokvarena mini-pila kojom netko pokušava prerezati mač.

23.02.2007. u 20:49 • Tko viri u naš dnevnik?0 nemoj#

nedjelja, 18.02.2007.

Pripreme za rat

Znanje je moć, a ukoliko želim porazit zlu vješticu moram se dobro opremit.
Imam osjećaj da mi ovog puta neće biti dovoljan samo mač. Njene moći su velike, kao i apetit.
Apetit za nemoćnim žrtvama, ne namjeravam biti pridodan njenoj zbirci. Netko ju treba
zaustavit zar ne.
Eh da bio je naporan dan, zanimljivo je što čovjek može saznat kad se malo potrudi, iako stvarno ne znam kako će mi podrijetlo ljudske rase pomoć u sukobu sa njom. Ionako svi znaju da je ljude stvorio Cretos, kakve gluposti pišu u tim knjigama, ne mogu vjerovat.Spalio sam ih jer hule našeg stvoritelja
. eh da,sad mi na pamet mi je pala nekakva čupava žena, sa šiljatim ušima koja je hodala ulicom kao da ništa ne primječuje razgovarajući sa sobom. Naravno očekivao sam da će me orci dočekat u zasjedi pa sam obukao svoj vjeran oklop od metalnih ploča i opasao se mačem.
Ah da, taj mač me vjerno služio kroz mnoge pustolovine, no da se vratim na djevu.
Uistinu bi ju netko trebao probudit, ljudi stradavaju kad se bace pod moje noge kad odlučno stupam...
mislim i onda akd me ugledala , širom je otvorila oči i usta bez riječi.. vjerojatno impresionirana mojom impozantnom pojavom... no možda je ipak bila kriva moja noga na njenoj..bojim se da nikad neću saznat...
hmmm uistinu su se svi čudno ponašali na taj dan, te joj moram oprostit... vjerojatno je to djelo Mračnog gospodara koji je masovno šarmirao građane našeg bijelog grada da se ponašaju po poludjela djeca dok orci vrebaju za uglom...morat ću ju potražit da skinem čaroliju sa nje...

Mislim otvorim usta da zaustim ispriku i da ju upozorim da pazi kuda hoda, naravno da nije to mogla uočit ispod mog spuštenog vizira no nije morala odjurit kao da ju crni zmajevi progone. Oh da, a oni su zlobni... Jedva sam spasio oklop od susreta sa jednim, pitam se što jedu da im je dah takav...
eh, vjerojatno feferone iz Mitrasa. Prokletstvo popio sam 2 galona vode nakon njih, a lokalnim žiteljima se to činilo zabavno te sam morao izbacit nekolicinu iz taverne , no to je priča za drugu priliku.
Uistinu trebam spasit ono jadno zbunjeno biće kad uništim vješticu, na koju sam gotovo zaboravio...
Wish me luck Cretos, wish me luck...

18.02.2007. u 01:50 • Tko viri u naš dnevnik?0 nemoj#

subota, 17.02.2007.

Dan narančastog srca

Koliko dugo se već slavi ovaj dan?
Baš je naporan.
Svi hodaju uokolo, prave se da su sretni, samo da bi im vračara na glavnom trgu dala narančasto srce.
I onda oni mogu svima pokazivati 'dokaz' da su sretni. uh.
A očito je da nisu. Kiselo su sretni, pola njih.
Masovna sreća... Odvratno...
Na Neviđenom Učilištu svi profesori su nam dali slobodno poslijepodne.
JA NEĆU SLOBODNO POSLIJEPODNE!
Htjela sam biti u učilištu, da ne moram gledati tu odurnu narančastu boju svugdje.

Tako mi je dosadno, zabila sam se u svoju tavansku sobu, da me ne gnjave ovi dolje...
A tu gore nemam ni jednu knjigu, odem li dolje gnjavit će me da idem s njima na trg.
Moram si nabaviti neku aktivnost osim učenja magije...

Jučer mi je neki tip stao na nogu. Bilo je stvarno bolno, bio je u oklopu.
Potpuno oklopljen.
Od glave do pete.
TKO nosi oklop po gradu???
Nešto je rekao u smislu da me može 'hilati'.
Ne znam što je hilanje ali ne zvuči dobro. Zvuči perverzno
Tko zna što zapravo znači.
Otišla sam što brže dalje. Što nije bilo baš lako s obzirom da mi je 200 kila bilo na stopalu prije par sekundi.
Mislim, zar bi normalna osoba hodala u oklopu na dan narančastog srca?
Na bilo koji dan?
Na bilo koji dan kad nije rat. (a nije)

No dobro, baš me briga.
Sad me muči samo to da nemam život.
Trenutno mi je sve čime se bavim stvaranje malih okruglih loptica iz komada drveta.
Ne znam čemu to... valjda će biti korisno kasnije.
Samo se nadam da mi se štapić neće izlizati na tim prokletim kuglicama.
Napravila sam ih 8 za sad, s time da su prve dvije malo čudne. Jajolike.

Tako mi bogova, pišem o drvenim kuglicama...treba mi život.

17.02.2007. u 01:11 • Tko viri u naš dnevnik?0 nemoj#

Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

  veljača, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Što je ovo?

naziv govori dovoljno
još ću samo reći da nas dvoje piše...

Where reason fails to exist
comes fantasy

And ruins what has
left of it


u dnevnik upisuju:
Arathorn - arogantni fighter
Tenallys - zbunjena wannabe čarobnica

Prečaci do potrebnih stvari

Blog.hr
Forum.hr

DeviantArt
Eydis Fantasy Forum
Discworld Guild

Dominic Deegan strip

Prečaci do fantastičnih stvari

Miridhas
Maya Courage
Daenerys
Izabrane
Noćni Vuk
Things From Hell

moon phase