Farmer kojem sam priklao ženu mi je doviknuo da trebam psihijatru, da sam manijakalni ubojica.
I to kaže on koji se oženio za čelavu luđakinju koja gađa ljude sa strelicama.
Odlučio sam otić do psihijatra , samo da čujem šta mi ima za reć... jesam li stvarno hladnokrvni ubojica. Da ... uistinu je rekao... nakon što sam povikao na nejga jer nisam želio leć na kauč okrenuvši mu glavu i pričat mi je rekao da sam psihopat. Mislim tko normalan bi okrenuo leđa nekome tko se bavi psionicima, pa da mi kopa po umu. Ne nijedan heretik se neće tako odnosit prema meni i to sam mu rekao, našto je on pobjegao iz ureda. Vjerujem da je tako nazvao tu malu skromno uređenu sobicu. No možda se nije prepao mog povisivanja glasa već sam se možda mrvicu zanio i ogrebao mu stol mačem, no dobro priznajem možda sam ga slučajno i prepolovio , nisam ja kriv krive su moje nove rukavice za snagu.. Baš su zakon, još ih nisam isprobao u borbi protiv zla no mroat ću.
Ona mast ej stvarno divna stvar... rana je gotovo zacijelila. Morat ću posjetit šiljatouhu da joj zahvalim na pomoći, možda zlatnik ili dva uvijek me žuljaju u džepu, pitam se zašto nikome nije palo na pamet da radi novac od velluma, život bi bio mnogo jednostavniji.
Izvadio sam šaku srebrnjaka i ostavio ludom psionicu na stolu, ispričavam se na tlu između polovica stola. Trebalo bi nadoknadit štetu te skočio kroz prozor.. ne znam zašto sam to učinio. Vjerojatno iz navike. Već dugo nisam imao priliku napuštat nečiju kuću bez neprilike, možda privlačim nevolje. Da vjerojatno je netko bacio prokletstvo, morat ću meditirat o tome... no prvo sam zabacio mač na leđa i otišao džogirat u svom vjernom oklopu. Nema ništa boljeg od trčanja u metalnom oklopu kad je temperatura ispod ništice kako bi se izrazili oni grozomorni vračevi koji proriču vrijeme. Stvarno mislim da im sva ta ratna boja nije potrebna. No da vratimo se na trčanje u oklopu, da uistinu čelići karakter... a i sadržaj nosa, no neću u detalje...
Post je objavljen 24.02.2007. u 23:38 sati.