19.01.2006., četvrtak
The dining dead
|
I dreamed my brain fell out of my head,and wanted to grow a new body. It was crying and telling me that I didn't use it anymore, and that I've been looking at «all those other brains» too much. I woke up and had my pencil in my hands,and it made me feel like shit. I svi su kao posebni,drugačiji.Komplicirani i neshvaćeni.Svi su jako buntovni,ogorčeni na svijet u kojem žive,ipak čvrsto vjerujući u svoju sposobnost mijenjanja svijeta.Ako ništa drugo,barem onog dijela u kojem oni djeluju.Žive.Svejedno. A koliko nam je potrebno da zbilja budemo drugačiji?I kaže li se drugačiji ili drukčiji?  Sve šta sam prije zamišljala,htjela,željela..e da to. E pa toga nema više. U mojoj glavi to ne postoji kao opcija. Zašto?Šta? A prilično me frustrira moje neobjašnjivo ponašanje. Da..niko neće ništa razumit.ali me ne zanima.za sebe.da,samo za sebe. Sebična i pokvarena?Bezobrazna?kako kad.kako kome. I da me puste svi filmovi,veze,informacije,emocije,događanja,kave,glupi razgovori,namješteni osmijesi.. Dajem otkaz normalnome. Oću jest.Bez ikakvih gluposti. Oću bit zdrava..ako sam uopće bolesna.Oću prestat jest gastale.sve.riganje mi ide na živce.  All right now.Here's my skin..Please,take it. Ok..oh,wait..hold my bones.Just a second.Hey,it would be nice if you could look where you step. Great,now I have no liver anymore.Well,thank you.You're such a pal. Doobro,i to je riješeno. A sad,misija stoljeća.  FOUR OUT OF FIVE DOCTORS AGREE: MY CAPS LOCK KEY IS BROKEN. Znan da od svega ovoga nema ništa pametno.Niti nešto takvo. Vi uživajte.da.i ja ću.svejedno zapravo. ne mogu se sjetit kako se zove ona traka ljepljiva.ne selotejp.nego ono drugo.veliko.no dobro. I svaki put kad potrošim 14 kn. Oh my God,I'm going to be hit by a bus! I cijela armija zombija.Napadaju kao mravi.Pauci.Ili šta je već ono šta san gledala na televiziji.National Geographic Channel.Zapravo je zanimljivo.I ono o cimetu. A ne volim cimet.Nego ledo one neke lisnato nesto sa cokoladom. Zapravo to ne smijem jest. And I am The Great Destroyer of Technology. dakle,zakljucak je.Uglavnom. nije mi nista.momentalno trenutacno stanje uzrokovano nedostatkom snalazljivosti u datom momentu.i nemogucnosti izrazavanja ispred ljudi sa VSS-om.I neki filmovi. nek me puste. ajmo se zezat. |
- 14:15 -
a
mislin,bija bi red napisat neshto...
(19) -
