sKA ONO

29.12.2005., četvrtak

Tingles and everything...

…Koliko je vremena potrebno da vam sve što ste dosada vjerovali,mislili,živjeli,osjećali ili radili postane potpuno nevažno i da prva mjesta vaše top-ljestvice afiniteta,prioriteta i inih –teta zauzmu neke potpuno drukčije stvari,i to one za koje nikad niste ni mislili da bi mogli vidjeti,a kamoli ih proživljavati i osjećati?
…Koliko vam je bitno što drugi misle,govore i osjećaju prema vama,vašim postupcima,vašoj pojavi i razmišljanjima?Jeste li ovisni o tuđem odobravanju i suglasnosti,pogotovo kad je riječ o postupcima,tj.odlukama koje bi sami trebali donijeti?
Jeste li samostalni u pravom smislu te riječi?
…Jeste li sposobni u potpunosti kontrolirati svoje osjećaje i reakcije?Je li to sasvim pametno-kočiti svoje osjećaje i «gasiti» vatru doživljaja?Možda je bolje «igrati na sigurno» i imati kontrolu nad svime što se dešava,ako to nešto uključuje i naše sudjelovanje?
…Možda ste jedan/na od onih koji prihvaćaju sve raširenih ruku i s osmijehom na licu,makar to bilo pogubno za naše postojanje?
Smješak na lice,pozitiva,optimizam?Je li to ono što nam treba biti odgovor na sve?

Postupci kojih sam itekako svjesna.Jesu li pametni,ne znam.
Zapravo me nije ni briga,jer..»jednom se živi»,a kažu da «uvijek treba slušati srce».
No,kontrola je u mojim rukama.Sve je posloženo onako kako ja,perfekcionistica,hoću.Onako kako (zasad) nikome ne nosi štetu.Onako,baš onako.

If it makes you happy,it can't be that bad.

P.S.-ne,nisam se počela drogirat : )

Ne daj nijedan dan
Da bude siv,bude bez boje
Svi dani da su šareni,
Ipak su boje tvoje
Ne daj nijedan dan
Da bude siv,bude bez boje
Svi dani da su šareni
Žuti vikend,plava sreda
Svaki dan za sebe sija
Šareni dani,sijam i ja
(Oružjem protivu otmičara-U coloru)

- 11:21 - a mislin,bija bi red napisat neshto... (14) -

25.12.2005., nedjelja

let me think...um..no!

------------------------Ne troshin vrime na gluposti-----------------------

Meni je ludilo.Zajebancija.Kava mliko,chasha vode.
Stara ekipa...
..chak mi i neindetificirana rulja ne smeta.
uopche.
ludnica.
i nije mi zhaj.
a-a.

Idemo se zezat.i bit ludi.najludi.
jea.

- 18:04 - a mislin,bija bi red napisat neshto... (13) -

22.12.2005., četvrtak

I dok padam ja gledam te ravno u oci

And once again,razočarala sam samu sebe.Baš u ovo blagdansko,predbožićno vrijeme kada trebamo dijeliti ljubav,opraštati pogreške,zaboravljati loše stvari i željeti sebi i drugima veću količinu onih dobrih u narednoj godini.
E baš sad,kad se od mene najviše očekuje da budem dobra,fina i pristojna.
Baš u ovo vrijeme kad rezimiram cijelu godinu i po ko zna koji put donosim zaključak da se trebam dovest u red,a sve na temelju događaja koji su se dešavali u protekla 2 mjeseca(a takvi su najčešće,baš zbog ovog razdoblja,loši i ne-baš-za-pohvalit-se),jer se onih iz prve polovice godine(a čvrsto se nadam da su takvi pohvalni i mogu poslužiti kao dobar primjer) skoro pa i ne sjećam.
Ja zapravo,nikad nisam ni sumnjala u svoje sposobnosti sjebavanja stvari kad je već sve učinjeno.Kad je već sve napravljeno,zapakirano u lijepi prvo crveni,pa zatim zlatni ukrasni papir.E sad kad je jedino što trebam napravit-zavezat sjajnu zlatnu vrpcu oko kutije,ja izgubim vrpcu.
I ispadne mi kutija.I razbije se sve unutra.
I onda se osjećam šugavo i bezvrijedno.
Jer sam sjebala nečiji poklon.
Za koji sam zapravo ja potrošila svoj novac.Ili trud.Znanje.Vrijeme.U krajnjoj liniji-živce.
S druge strane,pak,razmišljam…
Ej,pa premalo sam ja crta preskočila,a previše sam ih zgazila da bi samo ovako glupo odustala.Sigurno mogu odustati na JOŠ GLUPLJI NAČIN.
Daaa..ja sam majstor u tome.
I moram priznat da mi dobro ide to odustajanje.
Začinjeno je sa 1/2 kg gluposti,25 dkg nedostatka samopouzdanja,prstohvatom poniženja i žličicom želje za kontrolom.
A koliko sam se samo grubih riječi odslušala zbog uništenog poklona…zapravo se još i dobro držim.
Zapravo je to paradoks..je li?Jer sve te gluposti,uključujući i uništeni poklon i recept za odustajanje i svjesno konzumiranje mrvica autodestrukcije…sve su te gluposti bespotrebno potrebne.
Cvjetovi zla.Ne,to je oksimoron.

A najviše od svega me danas začudila jedna spoznaja o sebi.Samospoznaja možda?(heh,zapravo je smiješno kako ja stalno nešto otkrivam o sebi i drugima,a opet me toliko toga muči i većina događaja,emocija,stvari i stanja na ovom svijetu su mi još uvijek misterij..)
Nisam znala da mogu tako dobro lagat.U sekundi.I baš onda kad me otrovna,ali zapravo toliko dobronamjerna strelica pogodila točno u srce,u onaj najmekši i najosjetljiviji dio-ja sam bezobrazno i drsko izrekla najveću laž u svom životu.
"Sve je u redu.",rekoh.
Opet sam sama sebe pokopala,ali priznajem,i začudila sa tako bezočnim i proračunatim lažima.
Možda nakon toliko (samo)spoznaja samo povećavam listu misterija i nedorečenih stanja?

Da ne duljim…
Novi poklon će malo sačekati.
Kao i kićenje bora.I obiteljski svečani ručak.
(A do tada svima Vama želim sretan Božić i Novu godinu,sa očuvanim poklonima,ljubavlju ispunjenim domovima..hrane znam da će bit..i smijeha.Ostalo je sve manje bitno.)
A ja ću se negdje sklonit dok ne nađem novu vrpcu tako da sve moje mane skupim na jedno mjesto.Da se više ne rasipaju,da više bezobrazno ne pokrivaju ono malo mojih vrlina..ako ih je šta još ostalo..
Možda su se razbile skupa s poklonom?

- 22:45 - a mislin,bija bi red napisat neshto... (16) -

21.12.2005., srijeda

nešto kao život

Već sam započela 15 različitih rečenica i postova.I sve sam izbrisala.
Ne znam zašto je tako teško naći prave riječi za nešto što je tako jednostavno za izgovoriti?
I opet sam povraćala.
Izgubila sam novce.
Bila sretna 45 minuta.

Nemam više živaca slušat ljude s kojima ne želim pričat.
Ne želim nikakve uvjete.
Hoću samo slušat muziku i šetat se.
I da se prestanem glupo ponašat.
Bez grižnje savjesti,a s pravom i dobrim opravdanjem odjebat nekoga.
Pit kuhano vino.

Slušaj muzikuuuuu
Onu pjesmu koja me diže i spušta.Veseli i rastužuje.Nasmijava.Koja me živcira i koju obožavam u isto vrijeme.U čijem ritmu hodam.Zbog koje me ne boli rame.S kojom mogu sve.

Tračat,skakat,derat se i vrtit.
Zbijena uza zid,sa lažnim smješkom na licu.
Visim na prozoru,a ne osjećam strah.

glumim.sve glumim.i svi smo jebeni glumci.lažem.lažemo.zašto?jer drugačije ne znam.
glumim
glumiš
glumi
glumimo
glumite
glume
kako je glumiti glupa riječ,jelda?
nakon svega,ostaje mi četkica za zube.
Imamo povjerenje u nju.
Jer loše stvari nisu dobre,a one koje,pak,nisu loše,nikako ne mogu biti ni dobre,jer dobre stvari ne moraju nužno ne biti loše.
opet.
sutra.

muzika

- 22:35 - a mislin,bija bi red napisat neshto... (13) -

18.12.2005., nedjelja

the day when all the lights went on and off..over and over again

Hm.Opet sam krivo protumačena.Shvaćena.Ili možda bolje neshvaćena?Nema veze.
Ne,nisam u depresiji.Bar ne u nekoj dugotrajnijoj.Sve moje depresije,koje,onako usput(gle,koje li ironije) to zapravo i nisu,uglavnom su kratkog vijeka.Izazvane najčešće ničim.Ali to zapravo i nije vaš problem,zar ne?!?
Sinoć sam shvatila par važnih stvari.O sebi.I o drugima.Tj.,onima koji nisu ja,točnije onima koji nemaju ama baš nikakve veze sa mnom.I baš zato što oni nisu ja,tj.,zato što nemaju nikakve veze sa mnom,nisu vrijedni mojih živaca.
Čovjek bi pomislio da je gore spomenut zaključak nekako općeprihvaćen i općepoznat i da zapravo većina ljudi uopće i ne razmišlja o tome,nego tako živi odkad zna za sebe.Ali ne i ja.Jer ja nisam svi i baš zato što ja nisam svi,i svi nisu ja,ja se ne ponašam tako.
Nego glumim neznamnijaštailineznamnijakoga i kvarim sebi i svima oko sebe koji imaju veze sa mnom(opet ja) kompletno raspoloženje i atmosferu.
Ovi ostali niti ne obraćaju pažnju na mene,osim da kažu:Koja je ovo? ili Vidi glupače ili nešto u tom stilu.
Onda ostali kimnu glavom ili kažu nešto poput:Da,glupa je. ili Nemam pojma ko je to. Ili nešto treće.I nastave pit svoje piće i glumit zabavu.

Da,glumila sam i ja,osim onog gore neznamnijaštailineznamnijakoga.
No to mi je ubrzo počelo ić na živce zbog toga šta sam onda shvatila drugu bitnu stvar.O sebi.I o drugima.Ovaj put o onim drugima koji imaju veze sa mnom,tj.o onima koji jesu ja.
A to je da sam između.Njih i nas.Oni tvrde da sam bliže njima,a ovi pak,da smo svi jednaki,samo da su neki jednakiji pa imaju više prava.
Ali svaku takvu teoriju sam odbacila,pa sam stala na sredinu.Na onaj štapić za uši koji nikako da poveže dvije svijeće.
Ipak,mi smo još uvijek djeca.Zapravo,i oni su,ali malo manja.Ili malo odraslija.Dakle,mi smo malo veća djeca.Ili malo manje odrasla.
Istina,želim ostat dijete.Ali ne ovakvo dijete.
Zapravo smo svi isti i svi preskačemo sjene i gazimo na točno određena mjesta,a ako nam se ipak dogodi da stanemo na onu crnu crtu,na koju,jebote,NE SMIJEŠ STAT!,e onda smo manje vrijedni.I mislimo da smo glupi i daštajaznamšta.
Ja sam jučer stala na jednu crtu na koju inače,jebote,NE SMIJEŠ STAT!.I baš kad sam počela razmišljat o tome kako sam glupa i kako to,jebote,NISAM SMJELA NAPRAVIT!,nešto se poremetilo na onom mjestu gdje se inače broje zgažene sjene i crte,preskočene i nepreskočene crne kocke.
I moja razmišljanja su izronila na onaj plitki dio.Ne na plitki,as in primitivni.Na plitki kao onaj površinski.Onaj prvi sloj.Bez briga oko toga što nakon ovog života nema drugog,a sve samo zato što sam ateist.I bez zabrinjavanja oko toga kako su ljudi pokvareni,zli i zlonamjerni.
Onaj površinski gdje je sve ok,iako je trava zelenija uvijek na drugoj strani,nama je ok.
Iako je možda tu i tamo neki pas,konj ili crv zelen kao čaša,meni to ne smeta.Ne smetaju mi ni oni ako se vole.Ne smeta mi ni njeno čelo na kojem svašta piše,ni tramvaj koji kasni ni cd koji preskače.

Zato sam opet počela.
Preskakat sjene.

- 12:36 - a mislin,bija bi red napisat neshto... (18) -

15.12.2005., četvrtak

Samo meni svira bend...

Ej,ti...Da,da..baš ti.
Znaš me?Možda samo tako misliš.Možda i ja samo mislim da sebe poznajem.
Tko ti daje pravo da isto meni oduzmeš?
A krug se sužava...jer svaka nova osoba koja dođe me zna.A to ne želim.Ne želim vam dat cijelu sebe.

Ne zanima me šta si jela za ručak,niti sam te pitala koji duvan pušiš.

Želim nepoznate svjetove,neotkrivene osjećaje i nova lica.

Ne želim znati ko si ti.

I opet smišljam lažne isprike i opravdanja.Ne za sebe,za druge.
Jer ne mogu prihvatit činjenicu da možda neko ipak svjesno mene želi povrijedit.Kao,ne radi to namjerno.Da,Osobo.Samo se ti nadaj.

Odustajem od svih ciljeva,odustajem od potrage.Moja upornost ionako nikome nije donijela ništa dobro.

Zapamti to..da na našem semaforu nikad nije bilo zeleno..

I koliko god me vuče,ostat ću na mjestu.
Sama.
Jer,sada znam koliko mi je potrebno.
Da padnem

...na nebu.

- 20:54 - a mislin,bija bi red napisat neshto... (11) -

12.12.2005., ponedjeljak

No shit,Sherlock?!?

Ja sam Osoba!
Fascinirana sam tom,naizgled običnom,normalnom,svakodnevnom,podrazumijeva-se chinjenicom.
Samo se vi smijite.
Whatever you say or do,ja sam svejedno i dalje i uvijek ću biti Osoba.

- 15:17 - a mislin,bija bi red napisat neshto... (19) -

08.12.2005., četvrtak

možda je stvarno bolja kolektivna paranoja...

Ne,neću pisat o Gotovini.To šta je on uhićen niti malo ne mijenja niti jedan aspekt mog života i djelovanja,pa me uopće nije briga.
Ovih dana se profesori panično boje noževa,osjetljivi su na bezobrazne ispade i neprimjerene odgovore,ali ništa od toga ih ne spriječava da ustraju u svojoj punoj okrutnosti i nezatomljivoj želji za maltretiranjem.

Danas je mom blogu prvi rođendan.Divno,zbilja.Hvala svima koji su se sa mnom smijali,plakali,dijelili dosadne i vise dosadne postove.

Jedan puno pametni barba je jednom rekao nešto jako divno...
"Hvala vam sto me ne razumijete i time ne slabite moju snagu"

Ako se ikada zateknete u Zagrebu,slobodno mi se javite.Ako se pak zateknete u Namibiji..šta ću vam ja.Sami ste se uvalili u sranje.

Samostalno razmišljanje i višak ambicija u našem su društvu izazvali pravu malu revoluciju.Iako smo svim snagama pokušavali napisati protestno pismo dragom nam ministru Primorcu,to nam nije polazilo za rukom.Zato odlučismo da ruka pođe za nama.I na veliko čuđenje svih žirafa svijeta,naše organizacijske sposobnosti došle su do izražaja u svom punom sjaju.Uz malo manje optimizma,malo više živciranja i previše popušenih duhanskih proizvoda,po drevnoj recepturi mudrih keltskih druida,našli smo rješenje.
I tako se sad idemo malo kulturno obrazovat i uzdizat,a zatim totalno past na najniže točke ljudskih vrijednosti i umijeća postojanja opijajući se po ulicama jedne europske metropole.
Zaželite nam sreću!:)

"I've got this urge to consume you in pieces."

Dok prolazim kroz fazu koja je prilično kritična i mračna,susrećem neke drage mi ljude.S njima pričam gluposti jer volim pričat gluposti.Ma koliko se vi obični smrtnici smijali tome,moje svjetski poznate sposobnosti glupiranja upravo prolaze kroz završni stupanj usavršavanja.

Padam na pogled.

- 20:19 - a mislin,bija bi red napisat neshto... (20) -

02.12.2005., petak

glupost je konstantna

Zašto su ljudi tako zlobni?
Ili sam ja možda ta koja sjebe stvar?
Jel mislite da se sve događa s razlogom i da za sve postoji već određen put?
Ili mi sami svojim postupcima određujemo kako će se stvari odvijati?

Sjedila je sama,u polumraku dimom ispunjenog kafića.
Dok je palila cigaretu,pogled joj je stao na njegovim tamnim očima.
Pogledi su im se susreli.
Jebote zašto ja ovo pišem?
Ah,da,bolesna sam.Količina loše iskorištenog vremena i osjećaja beskorisnosti dovoljna je da bi se u mom umu proizvela ovako debilna razmišljanja.

"Svetan vođendan Kvistina!"

Vidjela sam srnu i potrčala za njom.To je bio trk stoljeća.Njege duge noge su nošene vjetrom letjele.ne ne ne...Letjela je kao nošena vjetrom.

Počeo je prosinac.Počela je klimatološka zima.I potrošačka groznica.Počela je moja još izraženija letargija.Počela je serija na televiziji.Počela sam razmišljat i pit tekućinu.
Petar Grašo jede pjenasti kolač sa mrvicama od čokolade.
Obučeni su u bijelo i nose crne naočale.Smiju se i slušaju moju najdražu pjesmu.

- 11:01 - a mislin,bija bi red napisat neshto... (22) -