u ime paradoksa i blasfemije života

srijeda, 29.12.2010.

ništa

Ponovo me opsjeda onaj istrošeni osjećaj besmislenosti,usamljenosti i praznine koju ne mogu točno odrediti,negdje duboko u meni,želim vrištati od nemoći da shvatim i da proniknem u samu srž patnje i slatke boli.Krvave ruke i oči očaja,praznine koja jeca i priča svoju priču dok glazba sivih nota polagane odlazi u noć,gubi se u vrtlogu strasti,zajedno sa onim otudjenim sjećanjima koja me bole i donose uvijek onaj osjećaj nježnsti i melankolije,suze plaču a oči su suhe i umorne.Poželio sam nestati u jednoj epohi iza krajnosti,u ruci svemira i velike kozmičke laži,medena ičuzija koračanja unatrag,traženja samoga sebe kao kopije lošeg filma,negdje zacrtanog i zaledjenog u toj utrobi nadanja,unatrag,kako ugodno zvuči,unatrag,unatrag,pa sve do početka svijesti.Do početka prve misli i ideje koje su krenule kroz tunel prema svjetlu,a svjetlo je ipak samo na početku,nada je ta koja luči želju za svjetlošću i za nekom osobnom toplionom.Bivstvo i razmišljanje o spoznaji svemira samo biće unakazuje i degradira u još niže nivoe postojanja,samo grabi laži i odmiče daleko u prošlost.Biti ovdje u ovome svijetu a željeti dobro je vrlo teško i ne izvedivo,ne spoznati nikada mržnju i voljeti je poguban osjećaj za ovo društvo,jao nama koji smo svjesni,prokletstvo velikoga koje plovi kroz naše vene i otvara nam vrata koja nismo nikada trebali otvoriti.Biti svjestan,biti svjestan sebe i samoga sebe unutar sebe i vanjštine ovoga prozirnog svijeta i svake osobe koja glumi u njemu.Vidjeti svakoga koji posjeduje svjesnost,oni se mogu odmah uočiti,mi smo kao magneti koji se privlače jedni drugima,a da to niti ne znamo......Volio bih samo da nisam nikada otvorio kutiju istine i da nikada nisam oči oprao u rijeci života,teško je živjeti u svijetu u kojemu samo niži oblici svjesnosti napreduju i budu smatrani velikim dušama,žalost..

29.12.2010. u 01:54 • 1 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



< prosinac, 2010  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Galaksija
Theba
Diabolis
Pročitaj
Hermetizam


Black Winter Day
This is how the lucky feel
How the blessed think
Like daybreak in spring
The sun on a spring morning

Like the flat brink of a cloud
Like a dark night in autumn

But how do I feel
In my gloomy depths?

A black winter day
No, darker than that
Gloomier than an autumn night




U podrumu je čuvao
Njega dječaka
Batinom ga ljubio,
A otrovom ga liječio

Debeli mu zidovi
Od oka sunce sakrili,
A prozore je sanjao
I noktima ih crtao

I kaže...
Hej tata, oprosti mi
Što izgledam kao pas
Hej tata, želiš li
Da sjednem na tvoj znak?

U podrumu je čuvao
Izgubljeno sjeme
Jezik mu zazidao
Zaustavio vrijeme

Debeli mu zidovi
Od oka sunce sakrili,
A prozore je sanjao
I noktima ih crtao

I kaže...
Hej tata, oprosti mi
Što izgledam kao pas
Hej tata, želiš li
Da sjednem na tvoj znak?








JUTRA
Rijeci: Kristian M.
Muzika: Kristian M./Danijel Damjanovic

Ostajem sam
I skrivam glavu da ne cujem tvoj glas
I gradim hramove u mislima
Za bogove koje ne poznajem

Moje su ruke umorne
Moje se ruke više ne mole
Moje su ruke dignute u zrak

Ostajem sam i sklapam oci
Da tebe ne vidim
I cekam nekoga da mi pokaže,
Da mi svjedoci i da vjeruje

Moje su ruke umorne
Moje se ruke više ne mole
Moje su ruke dignute u zrak

Jutra koja nisam vidio
Jutra koja sam izgubio
Vrijeme mijenja se
A vjetar ostaje
Jedini moj vjeran prijatelj

Ja želim letjeti
I zoru gledati sa oblaka
Ja želim plesati
S vjetrom u mojim rukama

Jer su moja krila slomljena
Jer su moja jutra umorna
A vrijeme budenja tek dolazi

Jutra koja nisam vidio
Jutra koja sam izgubio
Vrijeme mijenja se
A vjetar ostaje
Jedini moj vjeran prijatelj






'Tis the Dead Ye Shall Dread



Tis the dead ye shall dread

Unholy darkness taketh thy head

Countless skeleton hordes do his bidding

None among the living shall be spared

Bodies of the fallen writhing with decay

Enemies of Zoldon retreat in dismay

Ye servants of Zoldon harbour the remorse

Purging shall take their course

Behold the dead approach, ye shall be warned no further

Dread fills the hearts of the righteous

The forms beckon the unholiness

The hand of death shall be laid upon the living

Grim ressurections commence

The hand of death shall be laid upon the living

In the book of the deceased it is written

Zoldon, lord of metal and the underworld

A SIMPLE MISTAKE

think for yourself you know what you need in this life
see for yourself and feel your soul come alive tonight
here in the moment we share, trembling between the worlds we stare
out at starlight enshrined, veiled like diamonds in..

...time can be the answer, take a chance, lose it all
it's a simple mistake to make to create love and to fall
so rise and be your master you don't need to be a slave
of memory ensnared in a web, in a cage

i have found my way to fly free from the constraints of time
i have soared through the sky seen life far below in mind
breathed in truth, love, serene, sailed on OCEANS OF BELIEF
searched and found life inside, we're not just a moment in time...

....can be the answer, take a chance lose it all
it's a simple mistake to make to create love and to fall
so rise and be your master you don't need to be a slave
of memory ensnared in a web, in a cage