Zar nigdje nema nikoga ko posjeduje dušu,zar su ostale samo te primitivne mase tih priglupih tjelesa što vitlaju na sve strane,one more i one laži.Daj mi jednu riječ koju ću osjetiti,pokušaj napisati nešto što je iznad ovoga svijeta gluposti,nešto što postoji u astralnome nečemu...daleko.Želim samo da napokon pročitam riječi koje ću osjetiti,nešto što je osjećaj,nešto strano,komplicirano jasno.Reci mi ti koji čitaš ovo,reci da znaš što je to istina,što smo mi za pravo,kamo sve ovo vodi...Previše je pitanja,previše sumnji i prokletih upitnika,sve je nejasno a sve je ipak tu.A gdje da se mi svrstamo,u koju kategoriju mi spadamo,kada sami znamo da ne trebamo biti tu.Ovaj svijet nije za nas....Uvijek taj jedan te isti osjećaj koji vrišti u meni,govori,bježi,bježi,što dalje odavde,bježi.Skloni se u onu malu rupu u kojoj osjećaš sigurnost,bježi u kuću od karata i uništi je,dok si u njoj,neka vjetar otpuhne zadnji niz i neka se sve slomi,jer mi nismo tu...Sve je ovo meni strano,zato jer nikada ne razmišljam onom sivom tvari,moje misli su iznad svega,dolaze kao titraji iz onostranosti,moje misli su daleko,plove morem ozbiljnosti i ne razumijevanja na ovoj čistini.Gadi mi se sve,odustajem,prestajem,pokušaj je upitan i on me tjera u plač.nikada neće biti bolje,duša umire ostaju samo glupa tijela koja gledaju tim iskvarenim očima...duša je odavno umrla.Kao zombiji teturaju kroz ovu iluziju i uvažavaju sve te gluposti priglupog standarda,ponašanje socijalnih debila,osjećaju prazninu ali gorljivo trpe riječi koje im izlaze iz usta.Očaj,užasni očaj i ne razumijevanje,sve ide unazad,unatrag i unatrag..to je spas..vratiti se unatrag...
Black Winter Day
This is how the lucky feel
How the blessed think
Like daybreak in spring
The sun on a spring morning
Like the flat brink of a cloud
Like a dark night in autumn
But how do I feel
In my gloomy depths?
A black winter day
No, darker than that
Gloomier than an autumn night
U podrumu je čuvao
Njega dječaka
Batinom ga ljubio,
A otrovom ga liječio
Debeli mu zidovi
Od oka sunce sakrili,
A prozore je sanjao
I noktima ih crtao
I kaže...
Hej tata, oprosti mi
Što izgledam kao pas
Hej tata, želiš li
Da sjednem na tvoj znak?
U podrumu je čuvao
Izgubljeno sjeme
Jezik mu zazidao
Zaustavio vrijeme
Debeli mu zidovi
Od oka sunce sakrili,
A prozore je sanjao
I noktima ih crtao
I kaže...
Hej tata, oprosti mi
Što izgledam kao pas
Hej tata, želiš li
Da sjednem na tvoj znak?
JUTRA
Rijeci: Kristian M.
Muzika: Kristian M./Danijel Damjanovic
Ostajem sam
I skrivam glavu da ne cujem tvoj glas
I gradim hramove u mislima
Za bogove koje ne poznajem
Moje su ruke umorne
Moje se ruke više ne mole
Moje su ruke dignute u zrak
Ostajem sam i sklapam oci
Da tebe ne vidim
I cekam nekoga da mi pokaže,
Da mi svjedoci i da vjeruje
Moje su ruke umorne
Moje se ruke više ne mole
Moje su ruke dignute u zrak
Jutra koja nisam vidio
Jutra koja sam izgubio
Vrijeme mijenja se
A vjetar ostaje
Jedini moj vjeran prijatelj
Ja želim letjeti
I zoru gledati sa oblaka
Ja želim plesati
S vjetrom u mojim rukama
Jer su moja krila slomljena
Jer su moja jutra umorna
A vrijeme budenja tek dolazi
Jutra koja nisam vidio
Jutra koja sam izgubio
Vrijeme mijenja se
A vjetar ostaje
Jedini moj vjeran prijatelj
'Tis the Dead Ye Shall Dread
Tis the dead ye shall dread
Unholy darkness taketh thy head
Countless skeleton hordes do his bidding
None among the living shall be spared
Bodies of the fallen writhing with decay
Enemies of Zoldon retreat in dismay
Ye servants of Zoldon harbour the remorse
Purging shall take their course
Behold the dead approach, ye shall be warned no further
Dread fills the hearts of the righteous
The forms beckon the unholiness
The hand of death shall be laid upon the living
Grim ressurections commence
The hand of death shall be laid upon the living
In the book of the deceased it is written
Zoldon, lord of metal and the underworld
A SIMPLE MISTAKE
think for yourself you know what you need in this life
see for yourself and feel your soul come alive tonight
here in the moment we share, trembling between the worlds we stare
out at starlight enshrined, veiled like diamonds in..
...time can be the answer, take a chance, lose it all
it's a simple mistake to make to create love and to fall
so rise and be your master you don't need to be a slave
of memory ensnared in a web, in a cage
i have found my way to fly free from the constraints of time
i have soared through the sky seen life far below in mind
breathed in truth, love, serene, sailed on OCEANS OF BELIEF
searched and found life inside, we're not just a moment in time...
....can be the answer, take a chance lose it all
it's a simple mistake to make to create love and to fall
so rise and be your master you don't need to be a slave
of memory ensnared in a web, in a cage
