Nesputana bijes i velika hrabrost obuzdavanja ludila i moć proizašla iz želje da se zlo pusti vani u mislima,bijes okovana lancima svijesti,zakopana negdje u tmini i čeka pravi trenutak da se uobliči u materiji.Bijes jalovog djeteta,bijes majke i umrle nerodjene svijesti,na samome početku abortirana i unakažena.Sanjam ništa a ništa obuhvaća sve,logika ništavila i samo poimanje ničega daje mi snagu za nastavak glume u ovoj sjebanoj ulozi vrhunskog stvoritelja morbidnog teatra.Dišem a ne udišem čist zrak,samo mislim da sam živ dok rukama prekrivam oznojeno,napaćeno lice da ne vidim odraz u ogledalu,lice demona,lice andjela.Oči koje svjetle u mraku i duša koja nema mira,zarobljena u materiji,ostavljena u snu laži,zaboravljena....Sjećam se nečega,još dok sam bio iznad ničega i u sredini kruga,sjećam se toga,tutnja u meni kao eksplozija,želi vani.Djevica u grobu od porculana smije se i plače u mome zagrljaju,ostavlja svoju krvavu suzu na licu mizerije,ona me voli a ja sam tat i luda u svijetu u kojemu obitava moja duša sa njezinom slabosti.Umoran sam i sklapam oči da ne vidim ovu laž,prokletu laž u koju sam dospio za kaznu,proživjeti sve godine i minute žalosti,na kraju svega reći da sam postojao i bio tu,u egzistenciji stupidnosti,egzistenciji straha i nikada upoznate radosti....puno toga trebam reći a malo toga mogu uobličiti kao razumljivu rečenicu da otkrijem ono što je ostalo u meni kroz sve ove vječnosti....no reći ću drugom prilikom....
Black Winter Day
This is how the lucky feel
How the blessed think
Like daybreak in spring
The sun on a spring morning
Like the flat brink of a cloud
Like a dark night in autumn
But how do I feel
In my gloomy depths?
A black winter day
No, darker than that
Gloomier than an autumn night
U podrumu je čuvao
Njega dječaka
Batinom ga ljubio,
A otrovom ga liječio
Debeli mu zidovi
Od oka sunce sakrili,
A prozore je sanjao
I noktima ih crtao
I kaže...
Hej tata, oprosti mi
Što izgledam kao pas
Hej tata, želiš li
Da sjednem na tvoj znak?
U podrumu je čuvao
Izgubljeno sjeme
Jezik mu zazidao
Zaustavio vrijeme
Debeli mu zidovi
Od oka sunce sakrili,
A prozore je sanjao
I noktima ih crtao
I kaže...
Hej tata, oprosti mi
Što izgledam kao pas
Hej tata, želiš li
Da sjednem na tvoj znak?
JUTRA
Rijeci: Kristian M.
Muzika: Kristian M./Danijel Damjanovic
Ostajem sam
I skrivam glavu da ne cujem tvoj glas
I gradim hramove u mislima
Za bogove koje ne poznajem
Moje su ruke umorne
Moje se ruke više ne mole
Moje su ruke dignute u zrak
Ostajem sam i sklapam oci
Da tebe ne vidim
I cekam nekoga da mi pokaže,
Da mi svjedoci i da vjeruje
Moje su ruke umorne
Moje se ruke više ne mole
Moje su ruke dignute u zrak
Jutra koja nisam vidio
Jutra koja sam izgubio
Vrijeme mijenja se
A vjetar ostaje
Jedini moj vjeran prijatelj
Ja želim letjeti
I zoru gledati sa oblaka
Ja želim plesati
S vjetrom u mojim rukama
Jer su moja krila slomljena
Jer su moja jutra umorna
A vrijeme budenja tek dolazi
Jutra koja nisam vidio
Jutra koja sam izgubio
Vrijeme mijenja se
A vjetar ostaje
Jedini moj vjeran prijatelj
'Tis the Dead Ye Shall Dread
Tis the dead ye shall dread
Unholy darkness taketh thy head
Countless skeleton hordes do his bidding
None among the living shall be spared
Bodies of the fallen writhing with decay
Enemies of Zoldon retreat in dismay
Ye servants of Zoldon harbour the remorse
Purging shall take their course
Behold the dead approach, ye shall be warned no further
Dread fills the hearts of the righteous
The forms beckon the unholiness
The hand of death shall be laid upon the living
Grim ressurections commence
The hand of death shall be laid upon the living
In the book of the deceased it is written
Zoldon, lord of metal and the underworld
A SIMPLE MISTAKE
think for yourself you know what you need in this life
see for yourself and feel your soul come alive tonight
here in the moment we share, trembling between the worlds we stare
out at starlight enshrined, veiled like diamonds in..
...time can be the answer, take a chance, lose it all
it's a simple mistake to make to create love and to fall
so rise and be your master you don't need to be a slave
of memory ensnared in a web, in a cage
i have found my way to fly free from the constraints of time
i have soared through the sky seen life far below in mind
breathed in truth, love, serene, sailed on OCEANS OF BELIEF
searched and found life inside, we're not just a moment in time...
....can be the answer, take a chance lose it all
it's a simple mistake to make to create love and to fall
so rise and be your master you don't need to be a slave
of memory ensnared in a web, in a cage
