Istjerivanje uzaludnosti
17.09.2018., ponedjeljak
Nema predaje
|
Hodati Iako strahovi prijete Ne bježim toliko ja Odrast će to dijete Iskoristit ću dan Dobro jutro svijete Ustat ću se sam Možda još sam kreten Al deficita svjestan Možda malo smeten Jer još je puno stresa U rat sad krećem Ali nemam bijesa Novu stranicu okrećem Svoga uma klesar Izazov me pokreće Neka nova pjesma Ukus vazda poremećen Al ja sam to što jesam Ne bih preživio bez malo mraka Odrast će to dijete Al živim i od sunčevih zraka Nema više ''zbogom svijete'' Previše je toga što se nije smjelo Previše toga u prošlosti Izbalansirati ću crno i bijelo Umjerenost utjerati u kosti Ja ću novog sebe negdje sresti Ažurirana verzija, dva nula Jači sam od prošlosti Brzina nije važna, samo da se gura  |
07.09.2018., petak
Napredak u treningu
|
Evo samo sam htio malo apdejtati kako napreduje transformacija tijela uz kalisteniku/streetworkout. Raspoloženje dobro. Sada me uglavnom muči financijska sigurnost za budućnost. Btw. radim na tome da napokon savladam ruski zgib. Čudno je da sam mislio da je to puno teže i plašio sam se te vježbe, ali kada sam vidio da ih radi neki klinac, a ne može napraviti stvari koje ja mogu, onda sam pomislio: ''Pa samo nisam baš radio specifično na tome''. Ah, kako jednostavno. Joj, veselim se savladavanju te vještine :)   |
31.08.2018., petak
Poslušajte naše pjesme i dajte prijedloge za ime benda
|
Ja i prijatelji imamo glazbeni projekt gdje smo sastavili 30 demo pjesama na engleskom. Zanima nas Vaše mišljenje (feedback) na pjesme i Vaši prijedlozi za ime benda. Lajkajte pjesme na YouTubeu ako vam se svide i ostavite kakav komentar. Dobro bi nam došla konstruktivna kritika. Znači komentar na YouTubeu. Također, ako Vam se svide, proslijedite svojim prijateljima ;) Ovo su pjesme redom: 1. Happy days 2. A quiet rebellion 3. We 4. A fruitless spring 5. March of the lonely 6. Nostalgia girl 7. Lovers in tune 8. Wasting 9. Looney sanctuary 10. Wedding flowers 11. Now is all there is 12. Instead of flowers 13. The brave 14. Lightning bugs 15. Don't let go if we fall 16. A playground for the lost 17. Absurd life 18. The divine you 19. Pianica 20. The girl from above 21. Seaside 22. Love was always my goal 23. Icecream 24. Movements in time 25. The bloodshed art 26. Dumb and pretty 27. God is here 28. The time of love 29. Say ''Hi'' first 30. A prayer for you A ovo je link za cijelu playlistu na YouTubeu, hvala Vam na pažnji ;) https://www.youtube.com/playlist?list=PLyzwbZfesiH2wIdzMOTAZLcYiwzk2l3iN |
29.08.2018., srijeda
Baj baj depresija
|
Sve sam bolje i bolje. Najvažnija stavka je bila uspostaviti zdrav cirkadijski ritam. Počeo sam i ići u lokalni park raditi street workout. Ipak osjećam slatku nostalgiju za prošlom vezom dok ovo jutro slušam Magnetic Fieldse uz kavu. Prst bez prstena Sanjali smo oblake od pliša Puštali da smoči nas kiša Noću mjesec sanjao je nas U pjesmi htjela si čuti moj glas Bila je to ludosti godina Tvoj osmijeh koji umiva Moje oči koje tražile su tebe samo Neustrašiv hod dok bila si sa mnom Za tebe uvijek koju cigaretu spremnu Za tebe bilo što da te vidim sretnu Ali eto, nismo dočekali skupa zimu No sjetim te se ponekad u cigarete dimu Evo i neke fotke trenutnog stanja kompozicije tijela ;)   |
18.08.2018., subota
Moja duhovnost
|
Već dugo vremena sam bez priče i mislim da u tome leži problem egzistencijalne depresije. Treba mi nova priča o sebi, treba mi nova priča o ljudskom rodu. Priča daje smisao, priča daje kontekst i daje temelje ciljevima, daje smisao ciljevima. Zapravo životni ciljevi su samo poglavlja priče o sebi i okolini koju sebi serviramo. U istočnoj misli tvrde da se treba udaljiti tj. ne identificirati se sa pričom o sebi, ali po mom iskustvu kada izgubiš priču tada te bezdan uzme pod svoje okrilje. Vidjet ćeš Biti ćemo predivna duga Biti ćemo ljubavnici vječnog zanosa Vječna ljeta naše mladosti Biti ćemo čisto svjetlo radosti Zvijezde bit će naše igračke Biti ćemo veći od sunca A veličine nećemo imati Dimenzije će nestati Jer sve van ljubavi će prestati Samo udisaji olakšanja Biti ćemo dječica što drže se za ruke Sve će biti tako poznato Jer oduvijek smo znali taj svijet Sanjali o njemu Dodirivali ga Znam da je tu Tu iza vela života Nasmiješeni Nježnost Toplina Reći ću ti: ''jesam ti rekao'' Vidjet ćeš |
17.08.2018., petak
Dobre vibracije
|
What a difference a day makes kaže jedna pjesma. Evo jučer je bilo tako dobro, stabilno raspoloženje da sam napisao ovu poemu: Krećem Utroba večeri me nježno skriva Ljubavna sam pjesma podno prozora Venera večeras o meni sniva Ja sam izvan vremena i prostora Prešao dalek put pun komadića stakla Probao plod ljut, rodio se raj iz pakla Okusio spokoj, komadičak sreće Nemam nekoga cilja, ali znaj da na put krećem I eto sad je 04:24h i već sam budan. Hvala farmaceutskoj industriji na normabelima koji su bili neprocjenjivi u promjeni cirkadijskog ritma. Guštanje uz kavu slijedi. Nekome bi ovo bilo sasvim obično jutro, ali meni imati dobar dan iza sebe i u kontinuitetu jednako dobro jutro je dar s neba. Neka sjene stare proguta smijeh Voli sebe, ne treba ti bijeg Ovo je samo tvoje vrijeme Oslobodi dobro rasploženje |
15.08.2018., srijeda
Svoj tamničar, svoj zarobljenik, ali još sjećam se divljenja
|
Jučer je bio nekakav happening u mom mjestu. Ostao sam vani do ranih jutarnjih sati i kasno popio Trittico, tako da sam zaspao još kasnije nego inače i probudio se tek oko 16:30h. Stvarno ću morati poraditi na cirkadijskom ritmu. Osjećam se ošamućeno i nakon dvije i kave i osjećam određenu dozu straha i odbojnosti prema treningu u ovakvom stanju. Jedan period vremena sam se osjećao otuđeno u društvu sinoć i napisao ovu poemu: Usamljen Usamljen, okružen ljudima Bježim u svoj svijet Usamljena želja moja Usamljen moj san Usamljene misli Usamljen, sasvim sam Usamljeno odbijam cinizam Usamljeno odbijam mizantropiju Usamljeno imam viziju Usamljeno imam cilj Usamljeno dječje srce Usamljeno sutra Usamljeno jučer Usamljen među prijateljima Usamljeno pušim cigaretu Usamljen žudim za samoćom Gdje cijeli svijet je moj Tamo je moja sreća Jučer sam nekako bio pozitivan, a ne mogu reći da sam danas u nekoj depresiji , zapravo sam nekakvog solidnog raspoloženja, ali osjećam se tako mentalno slabo i iscrpljeno. Slično onom osjećaju kada odspavate jako malo zbog neke obveze i budite se na onaj odvratni, nasilni alarm i onda cijeli dan ne možete u potpunosti doći k sebi (ili sam samo ja takav da ne dolazim k sebi). Privlači me biti pasivan. Ostati u sobi cijeli dan. Privlači me krevet. Privlači me dokoličarenje. Kao da nemam energije za ništa drugo. ''Quite an experience to live in fear, isn't it? That's what it is to be a slave'', rekao je Roy Batty u Blade Runneru. Tako se ja osjećam, kao rob. Zarobljenik. Ali vlastitoga uma. Misli. Emocija. Fobija. Mentalnih blokada. Ja nisam svoj i stoga nisam slobodan. Ne posjedujem se. Robujem neurotičnim, intruzivnim mislima i emocijama. Bojim se dana. Bojim se budućnosti. Bojim se ljudi, svijeta. Bojim se sebe. Kako sebe? Pa bojim se vlastite nedoraslosti životu, općenito. Bojim se svog karaktera koji nije baš dokazao neku učinkovitost u samoodržanju i stvaranju sigurnosti u ovom svijetu. Tu se događa i svojevrsni kontrast. Jedan dio mene se osjeća kao mudri starac. Starac koji previše toga vidio u životu, previše toga uvidio, previše toga shvatio, previše gledao što se sve odvija iza kulisa. Kognitivnih kulisa, društvenih kulisa. Dok ima i jedan veliki dio mene koji je u konstantnoj, ekstremnoj regresiji. Dojenče ili čak fetus. Jako fragilan, jako potrebit. Prestrašen. Traži konstantno ohrabrivanje, odobravanje, pohvalu, sigurnost majčinog krila ili maternice. Potreba da se ode u fetalni položaj, zamota pokrivačem, emulirajući prenatalno stanje i tako izbjegava bilo koji rizik koji donosi vanjski svijet. Bojim se, stoga jesam. Tako bih se mogao opisati. U pozadini kljuca ideja odgovornosti prema entitetu treninga. Kao da je antropomorfni entitet. Kojeg ne smijem iznevjeriti. Dužan sam mu pregršt toga. A previše puta sam ga i iznevjerio. Oprosti prijatelju. Daj mi još malo vremena da skupim hrabrosti da ti dođem u susret. Danas je moja soba maternica. A tekstualna, verbalna ekspresija posteljica koja me hrani i održava na životu. Hm, ne mogu. Ne mogu trenirati. U glavi se samo ponavljaju stihovi jedne pjesme ''I just hang on/Suffer well''. Iznevjerio sam se. Koji poražavajući osjećaj. Ni tu jednu malu obvezu dana nisam mogao izvršiti. Ruši mi se od umora, a ništa nisam radio. I što mi treba sada? Treba mi vaše ohrabrenje. Treba mi vaša utješna riječ. Da sam vrijedan iako nisam odradio trening. Nisamo razvio neke zdrave mehanizme samoohrabrenja. Imam ovisnički mentalitet. Ovisnost o podršci, ovisnost o supstancama. Ovisnost o ''štakama''. Nikad nisam uspio voziti bez pomoćnih kotača. Vratite me na trokolicu. Ne mogu. Jednostavno ne mogu. Čime sam zaslužio ovu sudbinu. Bio sam pristojan, savjestan dječak, pun empatije i ljubavi. Kući uvijek donosio petice. Opet osjećam potrebu za katarzu kroz pjesmu ''I Have Forgiven Jesus'' https://www.youtube.com/watch?v=j8ASok9tBWc Jako osobno doživljavam tu pjesmu. Čini se prikladno da sada stavim ovdje jednu poemu iz moje nikad objavljene zbirke poezije ''Treptaj nade''. Sjećam se divljenja Deke šarene Igračke razbacane Daleki ljetni dani Rukice malene Suza sa mene Oblaci tamni Lepršava zavjesa Maštu navješta Bezvremenski sati Sjećanja namještam Oblake odvraćam Nasmiješena mati Tata životan Brat sretan Prepušten sam regresiji Zašto nesretan Oblačić radostan Naliči mesiji Frizbi, loptice Mama koje su ovo ptice Bilo je to tako Išarane korice Donio sam petice Da je opet tako lako Zanosi subotom Gradela nedjeljom Cigareta se gasi Lijepi dani zbogom Okupani prirodom Radnička ruka što me mazi Tako sam slab danas. Tako preplašen. Gol. Nezaštićen. Ne vidim spas. ''...I need a place That's hidden in the deep Where lonely angels sing you to your sleep The modern world is broken I need a place Where I can make my bed A lover's lap where I can lay my head Cos now the room is spinning The day's beginning'' https://www.youtube.com/watch?v=lgfBIHOpwD8  |
13.08.2018., ponedjeljak
Poslušajte demo pjesme
|
13.08. 15:50h Ustao u 15:30h. Zahvaljujem divnim ljudima na komentarima na zadnji post. Sada već imam osjećaj da imam publiku koju ne smijem iznevjeriti. Ne možete vjerovati koji je to tek antidepresiv. Probuditi se i vidjeti komentare. Osjećam se neobično živo. Važno. Uvaženo. Afirmirano. Validirano. Sve što mi inače nedostaje u svakodnevici. Nakon par pjesama, nebitno kojih, baš sam dobio želju slušati pjesme koje smo napravili frend i ja. On je zaslužan za muziku i izvedbu, a ja za tekstove. Ovdje ću ostaviti link na playlistu. Zanima me vaše mišljenje. Još nemamo naziv za bend. Prijedlozi su dobrodošli. Čim dovršim drugu kavu bacam se na trening. https://www.youtube.com/watch?v=gde2zvZgB88&list=PLyzwbZfesiH2wIdzMOTAZLcYiwzk2l3iN 17:15h Ovaj put trening je trajao 40 min. Malo sam izmjenio neke detalje. Primjerice išao sam svojim V-principom, ali ovaj put mišićnu skupinu nisam radio do iscrpljenja sa postupno lakšim vježbama u obliku nekakve superserije koja više odgovara compound podvrsti. Naime, radio sam HSPU uza zid, pa malo negativnu porciju pokreta, zatim jedno ponavljanje zgiba (pronirano) s 35 kg dodatnog opetrećenja, malo TRX horizontalnog povlačenja, zatim sklekovi na jednoj ruci (OAP) sunožno, pa propadanja između stolica i onda noge sa superman čučnjevima (jer iskreno nije mi zanimljivo raditi obične čučnjeve koliko god bio slab u njima trenutno, pa sam odmah iša na težu varijaciju gdje se čučnjevi rade na jednoj nozi). Napravio sam još 2 kruga istim principom postupno radeći lakše varijacije. Npr. s vremenom HSPU zamijene jackknife pushups, zgibovima smanjim dodatno opterećenje, a kod OAP mijenjam položaj nogu, superman čučanj zamjenim sa shrimp čučanj varijacijom. Kada sam napravio tri kruga dodao sam još nešto diamond i običnih sklekova i po 2 serije vertikalnog potiska s bučicom za ramenu mišićnu skupinu, te po 2 serije pregiba za biceps i 2 serije ležećih ekstenzija za triceps i sve završio sa crunch varijacijama za trbušnu skupinu mišića. Nadam se uskoro opet postići zgib s 40 kg dodatnog opterećenja i kada uspijem postaviti ću video. |
Borba sa šizofrenijom i depresijom kroz fitness i poeziju
|
11.08.2018. 17:26h Nešto se pokrenulo u meni. Dogodio se klik. Imam 33 godine. Dijagnosticirana mi je paranoidna šizofrenija. Patim od negativnih simptoma i komorbidno depresivnog poremećaja. Nezaposlen sam. Živim s roditeljima. Može se reći da sam dosegao dno. Probudio sam se u 5 poslijepodne. Dan otpočeo s hladnom kavom, dvije cigarete i sladoled kao doručak. Stvari se moraju mijenjati. Završio sam taj neki fakultet za fitness trenera, a tijelo mi iz dana u dan više propada. Nisam nikakav primjer niti fitnessa niti zdravlja. Ali nešto je drukčije u ovom danu. Shvatio sam da nisam odgovoran za svoju bolest. Otpustio sam sram. Tek kad sam ga otpustio sam se osjetio slobodno da nešto mijenjam. Sjetio sam se da sam borac. Da me sasvim slučajno snašla bolest, nesreća. Vrijeme je da mijenjam ono što mogu. Ali prvo treba naučiti puzati po ovom dnu na kojem sam se našao. Jednoga dana možda dobijem i krila. Nadam se da neću nikada odustati od ovog projekta. Odlučio sam voditi dnevnik borbe s bolesti i mog povratka fitnessu. Trenutno nemam novca za teretanu pa ću raditi vježbe s opterećenjem težine vlastitog tijela, neke vježbe s podesivom bučicom i možda zgibove s dodatnim opterećenjem, jer imam neki pojas iz kućne radinosti. Stavljati ću fotografije napretka. Sve ću se potruditi i opisati. Nekako da otpočnem ovaj korak moram se ohrabriti s još malo nezdravog hedonizma kao oproštaj od letargije, apatije i depresije. Pomalo kao posljednje želje pred smaknuće, jer me čeka težak i trnoviti put discipline i borbe unatoč simptomatici s kojom se hrvam svaki dan. Još sinoć sam bio u potpunosti slomljen i skutren u kutu kafića napisao ovu poemu na smartphoneu: Gradska večer Sazdan sam od umornih očiju Što u noći traže prijatelja Cigaretu pitam da mi pruži predah Tijesno mi stoji gradska večer Tenisice mole za korak prema licu spasitelja Zvijezde prizivaju hrabrost za novim dahom Svijet je mali ove večeri Snaga uvenula je u ovim žilama Pjevam tiho, najtiše Pjesmu o izgubljenoj strasti Želja jeca s ovih usana Milost je pobjegla u nepoznatom smjeru Zubi stišću i ne popuštaju Život se cijedi po barskom stolu Mir me ne nalazi Ali evo sada puštam ''Say yes'' od Elliota Smitha, pušim cigaretu i pomalo zagrijavam kogniciju. Da, nisam spomenuo i da imam ozljeđeno lijevo koljeno. Ozlijedio sam ga ima već dva mjeseca. Ekstremno istegnuće medijalnog kolateralnog ligamenta. To vam je ligament na unutarnjoj strani koljena. Iako je prošlo dosta vremena još uvijek boli i ograničen sam stvaranju sile u lijevoj nozi kao i u opsegu pokreta. Vrijeme je da počnem organizirati dan, život. Dosta je bilo stihijskog nestrukturiranog vježbanja. Ma zapravo u potpunosti stihijskog života koji vodi u propast i produbljuje depresiju. Da napomenem, trenutno sam na injekciji antipsihotika Abilify i pijem antidepresiv Trittico 150mg. Moram priznati da nisam zadovoljan trenutnom farmakoterpaijom. Pa ću i to vjerovatno morati mijenjati u doglednoj budućnosti. Sada bi bilo vrijeme da bez srama pokažem svoje tjelesno stanje putem priloženih fotogafija:   18:04h i još uvijek se osjećam jako letargično i apatično. Napravit ću još jednu kavu i pokušati evocirati nešto elana glazbenim izborom. Zapravo pokušat ću evocirati sjećanja na nekadašnjeg, funkcionalnijeg sebe da mogu te emocije koristiti kao pogonsko gorivo. Znam da previše kave smanjiva razine serotonina, ali meni trenutno stvarno treba taj dopamin koji će mi donijeti šalica kave. Što se tiče glazbe izbor je pao na Curtisa Mayfielda – Move on up. Sjećam se, nekad sam se tako osjećao. Pokušat ću uz pomoć koncentracije emulirati to raspoloženje. Evo simbolično, 18:18, takozvani sinkronicitet, shvatiti ću to kao signal za trening. U 18:48h završio sam svoj prvi trening nakon dugo vremena. Treniram takozvanim V-principom. To je moja umotvorina. To znači da skupine mišića koje doprinose V silueti torza imaju prednost u treningu, jer sam uvijek težio tom atletskom obliku tijela koji mi nije urođen. To znači da prednost prvo dajem ramenoj skupini mišića, pa zatim leđnoj skupini mišića. Ramenoj prvo jer je i po samoj prirodi slabija, no također što su mi leđa genetski jača od ramena, pa prednost dajem skupini koja ima manji genetski potencijal. Tako da kada gledamo u okviru pokreta prednost prvo imaju vertikalni potisci, zatim vertikalna povlačenja i onda horizontalna povlačenja, tek tada slijede horizontalni potisci koji će aktivirati primjerice prsni mišić koji je dominantni pokretač u horizontalnom potisku. Prvo sam radio handstand push ups uza zid, kada sam se iscrpio počeo sam raditi samo negativnu porciju pokreta, koja, usput, jako aktivira centralni živčani sustav i uči motoričke živce motoričkoj vještini snage više nego pozitivna porcija pokreta, također više aktivira brza mišićna vlakna nego samo pozitivna porcija pokreta, a brza mišićna vlakna imaju sama po sebi veći potencijal za hipertrofiju. Moj primarni cilj su snaga i hipertrofija u ovoj fazi, ali pokušat ću i održati mali postotak potkožnog masno tkiva istovremeno. Sljedeće sam radio jack knife push ups, prvo u punom opsegu, pa onda samo negativnu porciju, nakon čega su uslijedili vertikalni potisci s podesivom bučicom do iscrpljenja. Naime, kako sam već spominjao potkožno masno tkivo i održavanje niskog postotaka istog, moji treninzi imaju oblik svojevrsnog kružnog treninga. Radim cijelo tijelo bez značajnih pauza između serija i mišićnih skupina. A mišićne skupine odradim do iscrpljenja od težih vježbi prema lakšima i onda nastavim na sljedeću mišićnu skupinu. Tako kada sam odradio ramenu mišićnu skupinu krenuo sam na zgibove s opterećenjem i smanjivao opterećenje dok nisam došao do običnih zgibova. Zgibove sam radio pronirano jer snaga stečena u takvom položaju će se bolje prenijeti na prednju vagu, gimnastički pokret koji odavno želim savladati. Nakon zgibova uslijedilo je horizontalno povlačenje s trx trakom obješenoj na šipku za zgibove koja je ugrađena u dovratak. Onda sam prešao na sklekove na jednoj ruci, ali uspio sam samo odraditi negativnu porciju pokreta. Uslijedila su propadanja između stolica, zatim diamond push ups, pa obični sklek, te široki sklek. Negativne porcije skleka kada sam se iscrpio. Za dodatnu stimulaciju mišića do iscrpljenja sam radio takozvane ženske sklekove počevši s diamond položajem ruku pa sve do širokog skleka. Tek nakon horizontalnih potisaka uslijedile su i noge kao mišićna skupina. Zbog ozljede koljena i neaktivnosti noge su strašno atrofirale i oslabile da sam jedva napravio dva-tri čučnja bez dodatnog opeterećenja. U tom trenutku sam shvatio da bi ipak trebalo upisat teretanu i rehabilitirati nožne mišiće na spravama koje omogućavaju izolaciju kvadricepsa i stražnje lože. Pomalo se počela javljati stara iskra za ozbiljnijim treningom u teretani. Nakon nogu odradio sam trbušne mišiće raznim varijacijama crunch pokreta. Prvo približivanje rebara zdjelici dok držim ispružene ruke i noge, onda samo noge, pa samo ruke i u konačnici uobičajeni crunch pokret. Trening sam završio pregibom s podesivom bučicom i ležećom ekstenzijom podlaktice za triceps, tako da i ruke dobiju malo ljubavi. S time je i završio moj prvi trening. 12.08. 15:48h opet kasno dizanje. Nevoljkost da se uopće nosim sa budnim stanjem. To vam je depresija. Netko je to jednom opisao kao buđenje u noćnu moru. Utjeha u kavi i moje dvije standardne cigarete koje idu uz prvu kavu dana. Tražim Tražim bolji dan Ali udarci su siloviti Tražim bolji dan Ali grčim se po tlu Tražim izlaz iz ovog lifta Što po zgradi napuštenih snova Vozi me i ruga se A ja stisnutih šaka povraćam I čekam novi udarac Crne ruke što istražila je moje biće Predasi u minimalnim intervalima Dovoljnim za preklinjanje Dovoljnim za proklinjanje Nedovoljnim za oporavak Utjehe nema ni u lijepoj ženi Ni u boci što moje ime zaziva Ali ima u sjećanju Koje se oblači u moj lik Tamo sam sretan i mašem sebi Nadam se da ne mašem zbogom I tako, sinoć sam pio alkohol. Da, to mi je običaj vikendima. Ne bih smio uz terapiju, ali očaj čovjeka dovede do toga. Pio sam pivo. A briga za sebe je toliko niska da nisam smogao volje niti oprati zube prije spavanja. Bio sam na koncertu Prljavog Kazališta. Iznenadio sam sebe kako sam izdržao stajati na na nogama više od dva sata bez da mi dođe posebno loše. Koncert je bio stvarno dobro odrađen. Samo jadno je i otužno da i balade i energija ljudi oko mene nisu uspjeli evocirati nikakve emocije u meni. Stajao sam tamo prazan, ljuštura od čovjeka. Mislio sam si ''Mogu zamisliti što bi ovo trebalo evocirati u čovjeku, ali ja sam postao otporan na to''. To su stvarno bili tužni trenuci. Ljubavne pjesme , a mladići oko mene energični i zaljubljeni, maštaju o mekim dodirima, stariji se prisjećaju starih ljubavi s onim osjećajem u srcu. A ja , ništa. Vidio sam na svima da jašu valove emocija, a neki su se prepustili valovima u potpunosti. Da ih zapljusnu, da ih potope. A ja, ništa. Prazan. Koketiram s ljudima i osjećajem ljubavi. Ali ne osjećam ništa. Ne baš ništa. Ali nedovoljno. Ne ispunjava me. To je isto žalosno stanje. Nekad bi mi pozornost drage djevojke značila sve na svijetu, moj primarni motivator...ali sada...Ne mogu uopće proizvesti kemiju zatreskanosti, nemam ni seksualni impuls. Libido i potencija nepostojeći. Baš razmišljam kako bi se trebao vratiti farmakoterapiji od prošle godine. Zyprexa i Velafax. Tada sam bio puno zdraviji. Ma pustimo zatreskanost, ali da nema ništa od onog nekog x faktora, kemije, osjećaja u srcu ili trbuhu. Samo neka anemična i blijeda utjeha od jada. Thanatos slavi svoj trijumf. 17:18h Evo slušam pjesmu Wrong benda Depeche Mode. Moja himna. Jedna od. Pripremam se mentalno da odradim trening. Princip će biti isti kao i jučer. Nadam se da će broj ponavljanja skočiti i s time i trajanje treninga. Mislim da ću ostaviti youtube da i dalje pušta Depeche Mode po svom algoritmu. Uf, idem trenirati. Dakle, trening je opet trajao pola sata. Zamjetan napredak je u zgibovima s opterećenjem, 1 rep max plus 30kg, dok je jučer bio 25 kg. Sigurno se dosta može pripisati i mišićnoj memoriji. Kod zgibova se fokusiram na visoki intezitet, s time hoću reći da se fokusiram na mali broj ponavljanja i velika opterećenja, jer sam s godinama iskustva shvatio da su moja leđa responzivnija na takav način treninga. Danas sam dio treninga sa zgibovima još začinio negativnim porcijama sa supiniranim položajem šake kao finisher za leđa. U horizontalnim potiscima uspio sam napraviti potpuni sklek na jednoj ruci sa skupljenim nogama, zatim sam dodao ponavljanje malo raširenih nogu, te ponavljanje još šire postavljenih nogu i onda jedno ponavljanje gdje pružam asistenciju s tri prsta druge ruke. 4 čučnja. Hajde, nekakav napredak. Inače nema nekih pretjerano značajnih odstupanja od zadnjeg treninga, ali svugdje osjećam blagi napredak. Neobična stvar, nekako sam razvio šesto čulo za kompoziciju tijela i pitao frenda da me slika. U jedan dan za mene zamjetna promjena kompozicije. Nadam se da će se ovako i nastaviti.   Noć Sjedim sam i guta me tiha noć Sjedim sam i zvijezde me pozdravljaju Te kondenzirane želje i nadanja na nebeskom platnu A svaka želja ima naličje ljubavi Bilo u sjećanju ili u iščekivanju Bio sam ljubav I biti ću opet Zvijezdama ću se dati One znaju kako skrbiti o snovima |
