Istjerivanje uzaludnosti
13.08.2018., ponedjeljak
Borba sa šizofrenijom i depresijom kroz fitness i poeziju
|
11.08.2018. 17:26h Nešto se pokrenulo u meni. Dogodio se klik. Imam 33 godine. Dijagnosticirana mi je paranoidna šizofrenija. Patim od negativnih simptoma i komorbidno depresivnog poremećaja. Nezaposlen sam. Živim s roditeljima. Može se reći da sam dosegao dno. Probudio sam se u 5 poslijepodne. Dan otpočeo s hladnom kavom, dvije cigarete i sladoled kao doručak. Stvari se moraju mijenjati. Završio sam taj neki fakultet za fitness trenera, a tijelo mi iz dana u dan više propada. Nisam nikakav primjer niti fitnessa niti zdravlja. Ali nešto je drukčije u ovom danu. Shvatio sam da nisam odgovoran za svoju bolest. Otpustio sam sram. Tek kad sam ga otpustio sam se osjetio slobodno da nešto mijenjam. Sjetio sam se da sam borac. Da me sasvim slučajno snašla bolest, nesreća. Vrijeme je da mijenjam ono što mogu. Ali prvo treba naučiti puzati po ovom dnu na kojem sam se našao. Jednoga dana možda dobijem i krila. Nadam se da neću nikada odustati od ovog projekta. Odlučio sam voditi dnevnik borbe s bolesti i mog povratka fitnessu. Trenutno nemam novca za teretanu pa ću raditi vježbe s opterećenjem težine vlastitog tijela, neke vježbe s podesivom bučicom i možda zgibove s dodatnim opterećenjem, jer imam neki pojas iz kućne radinosti. Stavljati ću fotografije napretka. Sve ću se potruditi i opisati. Nekako da otpočnem ovaj korak moram se ohrabriti s još malo nezdravog hedonizma kao oproštaj od letargije, apatije i depresije. Pomalo kao posljednje želje pred smaknuće, jer me čeka težak i trnoviti put discipline i borbe unatoč simptomatici s kojom se hrvam svaki dan. Još sinoć sam bio u potpunosti slomljen i skutren u kutu kafića napisao ovu poemu na smartphoneu: Gradska večer Sazdan sam od umornih očiju Što u noći traže prijatelja Cigaretu pitam da mi pruži predah Tijesno mi stoji gradska večer Tenisice mole za korak prema licu spasitelja Zvijezde prizivaju hrabrost za novim dahom Svijet je mali ove večeri Snaga uvenula je u ovim žilama Pjevam tiho, najtiše Pjesmu o izgubljenoj strasti Želja jeca s ovih usana Milost je pobjegla u nepoznatom smjeru Zubi stišću i ne popuštaju Život se cijedi po barskom stolu Mir me ne nalazi Ali evo sada puštam ''Say yes'' od Elliota Smitha, pušim cigaretu i pomalo zagrijavam kogniciju. Da, nisam spomenuo i da imam ozljeđeno lijevo koljeno. Ozlijedio sam ga ima već dva mjeseca. Ekstremno istegnuće medijalnog kolateralnog ligamenta. To vam je ligament na unutarnjoj strani koljena. Iako je prošlo dosta vremena još uvijek boli i ograničen sam stvaranju sile u lijevoj nozi kao i u opsegu pokreta. Vrijeme je da počnem organizirati dan, život. Dosta je bilo stihijskog nestrukturiranog vježbanja. Ma zapravo u potpunosti stihijskog života koji vodi u propast i produbljuje depresiju. Da napomenem, trenutno sam na injekciji antipsihotika Abilify i pijem antidepresiv Trittico 150mg. Moram priznati da nisam zadovoljan trenutnom farmakoterpaijom. Pa ću i to vjerovatno morati mijenjati u doglednoj budućnosti. Sada bi bilo vrijeme da bez srama pokažem svoje tjelesno stanje putem priloženih fotogafija:   18:04h i još uvijek se osjećam jako letargično i apatično. Napravit ću još jednu kavu i pokušati evocirati nešto elana glazbenim izborom. Zapravo pokušat ću evocirati sjećanja na nekadašnjeg, funkcionalnijeg sebe da mogu te emocije koristiti kao pogonsko gorivo. Znam da previše kave smanjiva razine serotonina, ali meni trenutno stvarno treba taj dopamin koji će mi donijeti šalica kave. Što se tiče glazbe izbor je pao na Curtisa Mayfielda – Move on up. Sjećam se, nekad sam se tako osjećao. Pokušat ću uz pomoć koncentracije emulirati to raspoloženje. Evo simbolično, 18:18, takozvani sinkronicitet, shvatiti ću to kao signal za trening. U 18:48h završio sam svoj prvi trening nakon dugo vremena. Treniram takozvanim V-principom. To je moja umotvorina. To znači da skupine mišića koje doprinose V silueti torza imaju prednost u treningu, jer sam uvijek težio tom atletskom obliku tijela koji mi nije urođen. To znači da prednost prvo dajem ramenoj skupini mišića, pa zatim leđnoj skupini mišića. Ramenoj prvo jer je i po samoj prirodi slabija, no također što su mi leđa genetski jača od ramena, pa prednost dajem skupini koja ima manji genetski potencijal. Tako da kada gledamo u okviru pokreta prednost prvo imaju vertikalni potisci, zatim vertikalna povlačenja i onda horizontalna povlačenja, tek tada slijede horizontalni potisci koji će aktivirati primjerice prsni mišić koji je dominantni pokretač u horizontalnom potisku. Prvo sam radio handstand push ups uza zid, kada sam se iscrpio počeo sam raditi samo negativnu porciju pokreta, koja, usput, jako aktivira centralni živčani sustav i uči motoričke živce motoričkoj vještini snage više nego pozitivna porcija pokreta, također više aktivira brza mišićna vlakna nego samo pozitivna porcija pokreta, a brza mišićna vlakna imaju sama po sebi veći potencijal za hipertrofiju. Moj primarni cilj su snaga i hipertrofija u ovoj fazi, ali pokušat ću i održati mali postotak potkožnog masno tkiva istovremeno. Sljedeće sam radio jack knife push ups, prvo u punom opsegu, pa onda samo negativnu porciju, nakon čega su uslijedili vertikalni potisci s podesivom bučicom do iscrpljenja. Naime, kako sam već spominjao potkožno masno tkivo i održavanje niskog postotaka istog, moji treninzi imaju oblik svojevrsnog kružnog treninga. Radim cijelo tijelo bez značajnih pauza između serija i mišićnih skupina. A mišićne skupine odradim do iscrpljenja od težih vježbi prema lakšima i onda nastavim na sljedeću mišićnu skupinu. Tako kada sam odradio ramenu mišićnu skupinu krenuo sam na zgibove s opterećenjem i smanjivao opterećenje dok nisam došao do običnih zgibova. Zgibove sam radio pronirano jer snaga stečena u takvom položaju će se bolje prenijeti na prednju vagu, gimnastički pokret koji odavno želim savladati. Nakon zgibova uslijedilo je horizontalno povlačenje s trx trakom obješenoj na šipku za zgibove koja je ugrađena u dovratak. Onda sam prešao na sklekove na jednoj ruci, ali uspio sam samo odraditi negativnu porciju pokreta. Uslijedila su propadanja između stolica, zatim diamond push ups, pa obični sklek, te široki sklek. Negativne porcije skleka kada sam se iscrpio. Za dodatnu stimulaciju mišića do iscrpljenja sam radio takozvane ženske sklekove počevši s diamond položajem ruku pa sve do širokog skleka. Tek nakon horizontalnih potisaka uslijedile su i noge kao mišićna skupina. Zbog ozljede koljena i neaktivnosti noge su strašno atrofirale i oslabile da sam jedva napravio dva-tri čučnja bez dodatnog opeterećenja. U tom trenutku sam shvatio da bi ipak trebalo upisat teretanu i rehabilitirati nožne mišiće na spravama koje omogućavaju izolaciju kvadricepsa i stražnje lože. Pomalo se počela javljati stara iskra za ozbiljnijim treningom u teretani. Nakon nogu odradio sam trbušne mišiće raznim varijacijama crunch pokreta. Prvo približivanje rebara zdjelici dok držim ispružene ruke i noge, onda samo noge, pa samo ruke i u konačnici uobičajeni crunch pokret. Trening sam završio pregibom s podesivom bučicom i ležećom ekstenzijom podlaktice za triceps, tako da i ruke dobiju malo ljubavi. S time je i završio moj prvi trening. 12.08. 15:48h opet kasno dizanje. Nevoljkost da se uopće nosim sa budnim stanjem. To vam je depresija. Netko je to jednom opisao kao buđenje u noćnu moru. Utjeha u kavi i moje dvije standardne cigarete koje idu uz prvu kavu dana. Tražim Tražim bolji dan Ali udarci su siloviti Tražim bolji dan Ali grčim se po tlu Tražim izlaz iz ovog lifta Što po zgradi napuštenih snova Vozi me i ruga se A ja stisnutih šaka povraćam I čekam novi udarac Crne ruke što istražila je moje biće Predasi u minimalnim intervalima Dovoljnim za preklinjanje Dovoljnim za proklinjanje Nedovoljnim za oporavak Utjehe nema ni u lijepoj ženi Ni u boci što moje ime zaziva Ali ima u sjećanju Koje se oblači u moj lik Tamo sam sretan i mašem sebi Nadam se da ne mašem zbogom I tako, sinoć sam pio alkohol. Da, to mi je običaj vikendima. Ne bih smio uz terapiju, ali očaj čovjeka dovede do toga. Pio sam pivo. A briga za sebe je toliko niska da nisam smogao volje niti oprati zube prije spavanja. Bio sam na koncertu Prljavog Kazališta. Iznenadio sam sebe kako sam izdržao stajati na na nogama više od dva sata bez da mi dođe posebno loše. Koncert je bio stvarno dobro odrađen. Samo jadno je i otužno da i balade i energija ljudi oko mene nisu uspjeli evocirati nikakve emocije u meni. Stajao sam tamo prazan, ljuštura od čovjeka. Mislio sam si ''Mogu zamisliti što bi ovo trebalo evocirati u čovjeku, ali ja sam postao otporan na to''. To su stvarno bili tužni trenuci. Ljubavne pjesme , a mladići oko mene energični i zaljubljeni, maštaju o mekim dodirima, stariji se prisjećaju starih ljubavi s onim osjećajem u srcu. A ja , ništa. Vidio sam na svima da jašu valove emocija, a neki su se prepustili valovima u potpunosti. Da ih zapljusnu, da ih potope. A ja, ništa. Prazan. Koketiram s ljudima i osjećajem ljubavi. Ali ne osjećam ništa. Ne baš ništa. Ali nedovoljno. Ne ispunjava me. To je isto žalosno stanje. Nekad bi mi pozornost drage djevojke značila sve na svijetu, moj primarni motivator...ali sada...Ne mogu uopće proizvesti kemiju zatreskanosti, nemam ni seksualni impuls. Libido i potencija nepostojeći. Baš razmišljam kako bi se trebao vratiti farmakoterapiji od prošle godine. Zyprexa i Velafax. Tada sam bio puno zdraviji. Ma pustimo zatreskanost, ali da nema ništa od onog nekog x faktora, kemije, osjećaja u srcu ili trbuhu. Samo neka anemična i blijeda utjeha od jada. Thanatos slavi svoj trijumf. 17:18h Evo slušam pjesmu Wrong benda Depeche Mode. Moja himna. Jedna od. Pripremam se mentalno da odradim trening. Princip će biti isti kao i jučer. Nadam se da će broj ponavljanja skočiti i s time i trajanje treninga. Mislim da ću ostaviti youtube da i dalje pušta Depeche Mode po svom algoritmu. Uf, idem trenirati. Dakle, trening je opet trajao pola sata. Zamjetan napredak je u zgibovima s opterećenjem, 1 rep max plus 30kg, dok je jučer bio 25 kg. Sigurno se dosta može pripisati i mišićnoj memoriji. Kod zgibova se fokusiram na visoki intezitet, s time hoću reći da se fokusiram na mali broj ponavljanja i velika opterećenja, jer sam s godinama iskustva shvatio da su moja leđa responzivnija na takav način treninga. Danas sam dio treninga sa zgibovima još začinio negativnim porcijama sa supiniranim položajem šake kao finisher za leđa. U horizontalnim potiscima uspio sam napraviti potpuni sklek na jednoj ruci sa skupljenim nogama, zatim sam dodao ponavljanje malo raširenih nogu, te ponavljanje još šire postavljenih nogu i onda jedno ponavljanje gdje pružam asistenciju s tri prsta druge ruke. 4 čučnja. Hajde, nekakav napredak. Inače nema nekih pretjerano značajnih odstupanja od zadnjeg treninga, ali svugdje osjećam blagi napredak. Neobična stvar, nekako sam razvio šesto čulo za kompoziciju tijela i pitao frenda da me slika. U jedan dan za mene zamjetna promjena kompozicije. Nadam se da će se ovako i nastaviti.   Noć Sjedim sam i guta me tiha noć Sjedim sam i zvijezde me pozdravljaju Te kondenzirane želje i nadanja na nebeskom platnu A svaka želja ima naličje ljubavi Bilo u sjećanju ili u iščekivanju Bio sam ljubav I biti ću opet Zvijezdama ću se dati One znaju kako skrbiti o snovima |
