|
Seo je u pletenu naslonjaču na krmi, pripalio i, kao uvek, udubio se u čitanje. Čitao je uvek istu knjigu. A ona se zvala: "Rusija. Potpuni geografski opis naše otadžbine. Knjiga koja treba da se nađe pri ruci i na putu. Srednjoruska oblast zemlje crnice." Držeći u rukama Paustovskog, Vanjka je imao osjećaj kao da zajedno s njim drži i tu knjigu "koja treba da se nađe pri ruci", da drži u rukama Rusiju, ili barem "srednjorusku oblast zemlje crnice", da ima u rukama Puškina, Čajkovskog, da ima u rukama Ruse.Paustovski Vanjka se točno sjeća trenutka kad mu je na glavu pao Dostojevski. Njega nikad nije imao u rukama - uvijek mu se činilo baš to, da mu je pao na glavu. Leontjev se počeo prisećati: akademik Pavlov, Ciolkovski, Mičurin, vajar Golubkina, pisci Mališkin, Novikov-Priboj, Gajdar, Prišvin, Versajev, pesnici Asejev, Jesenjin, slikar Arhipov... Ciolkovski i Vanjka se domahuju za okruglim stolom, vajar Golubkina predstavlja novu statuu |