|
- Sergej? Oprostite, jeste li Vi Sergej? - Sergej? Ne, ja sam Vanjka! - Oprostite... Vanjki se učinilo kao da je na aerodromu, a ne u predvorju kazališta. Poželio je da malo zastane, htio je vidjeti toga Sergeja, koji je sigurno prevalio golem put da bi došao tu, na isto mjesto gdje i on, Vanjka, toliko puno je prešao, a sada postoji prilično velika mogućnost da se izgubio negdje u ovom, ne tako velikom gradu, a da nikog ne može pitati jer nitko, nitko tu ne govori njegov jezik, nitko ne razumije ni riječ, mada smo se nekad sasvim dobro mogli sporazumjeti, Sergej, je li tako, Serjoženjka? - Tako je, Vanjka! Iznenađeno se osvrnuo. Iza njega nije bilo nikoga. |