eviltwin

Cijelo jutro Vanjku je udarala struja, što god da je dotaknuo. Svaki put ga je tako streslo, da mu se u srce uvukao neki nemir. To ga je podsjećalo na nagle valove hladnoće, one što ih je znao osjetiti na zimskim sprovodima. Sjetio se razgovora s monahom o pijankama na pogrebima u Meksiku. "Ali, Vanjuška!" govorio mu je monah, s lažnom prisnošću, uvjeravajući ga u nešto, a Vanja je cijelo vrijeme mislio kako monahu iz nosa viri nešto žućkasto i sasušeno, čak ne previše gadljivo, ali da bi ga možda na neki način trebao upozoriti, a nije znao kako.