eviltwin

a najviše od svega me pogodila tužna i nevjerojatna ispovijest ivice šipeka iz puščine. nepravda koja vapi do nebesa uzdrmala je srce svakom dobronamjerniku koji je toga dana uzeo novine u ruke. srčući prvu kafu, nismo li se svi zagrcnuli od šoka nad užasom i prijetvornom zlobom zlih menadžera rijeliti šoua u koji je ivica šipek iz puščine uložio sve svoje nade?kako da ne zaboli sudbina jednog veselog mladog čovjeka sa svim kvalifikacijama da uđe u Kuću, mladića koji je sav svoj život podredio tom plemenitom cilju? tko imalo voli pravdu, spremno će dati svoj prilog od 5,32 kn, pdv uključen, pozivom na broj 060-300-PUŠČINA ili uplatom na žiroračun 1662638-843776657-743 s pozivom na broj 53-8576635 uz naznaku "dajmo da uđe (u Kuću)" kako bi mladom ivici šipeku iz puščine nadoknadili bar dio izgubljenih nadanja :(

glas sreće. dugački telefonski razgovori. spremam se kod prijatelja. pit ćemo pivo, ja ću pušiti. možda ćemo gledati neki film, možda i ne. snijeg će pasti. ne večeras, ali past će. pašče. mali pas. bez sna. zašto mi je televizija upaljena? gori vatra. nekoć je gorjela samo vatra. samo vatra i oči napaljenih. ovo nije loše. palo mi je napamet oči zaljubljenih. onda sam pomislio kako je to patetično, a sljedeće sam pomislio da tko zna je li tada bilo zaljubljenih, je li se uopće znalo za te brige. poznato je da svi kompleksni osjećaji dolaze tek poslije vlasništva, ili sa vlasništvom. što je prvo, ljubav ili vlasništvo? ljubav svakako znači: on je moj, ona je moja. vlasništvo: to je moje. što je bilo prvo?

docnije: vraćam se kući, hladno je, gladan sam, spava mi se, netko mi nedostaje, spavam, budim se, čitam novosti. jebote, svi nešto seru, a onda se i ja povodim za tim. nekoliko stvari me čak uzrujalo:

- bijeli fosfor
- naslov: cia ne muči zatvorenike. tekst: cia kaže da ne muči zatvorenike, a zatim odmah cia kaže da koristi svoje inovativne metode ispitivanja. tu spada uskraćivanje sna, manipulacija prehranom i vezivanje tijela u neizdržive položaje.
- vrabac
- naslov: čelnici bih dogovorili se o promjenama dejtonskog ustava. tekst: čelnici bih nisu se dogovorili o promjenama dejtonskog ustava.
- bijeli fosfor

čitam jučerašnje novine. dan poslije svi ti tekstovi nemaju nikakvog smisla. to uglavnom znači da nisu imali smisla ni jučer. mislim da novine dobivaju smisao tek deset godina kasnije. nekidan sam kod prijatelja gledao dvd franka zappe. sjetio sam se članka iz slobodne dalmacije onomad kad je umro. tada nisam znao ništa o njemu, ali sam zapamtio taj mali okvirić i brkatu fotku. prijatelj se sjetio gallovog članka, dužeg, vjerojatno par dana kasnije. pronašao ga je među starim papirom. sinoć sam čitao neke svoje stare zabilješke. prije nekoliko mjeseci ili godina, ne sjećam se više, negdje u novinama sam pročitao da vađenjem zuba gubimo dio memorije.

nisam nikad vodio računa o datumima, ali blog je sav u datumima, pa je nekako red održati prigodno slovo povodom Prve Godišnjice. tada nisam bio sretan. grozničavo sam klikavao i prečitavao druge i mnogo, mnogo pisao. sada sam sretan, čitam malo i pišem rijetko. kako nezahvalno! da nije ovog slavnog alata, poznatog po pouzdanosti, dobrom vodstvu, sjajno održavanoj bazi podataka i moćnom teksaškom serveru, ne bih pročitao tolike divne stvari, ne bih upoznao tolike divne ljude, ne bih stekao neke divne prijatelje i ne bih uzeo za ruku jednu divnu djevojku i odveo je prema pozornici, gdje je uvijek manja gužva nego kod šanka. moj prvi post komentirao je artist formerly known as žarac, na čemu mu ovim putem najsrdačnije zahvaljujem. ukratko, drago mi je da sam prije godinu dana kliknuo "otvorite svoj blog", čisto da bacim oko kako stvar funkcionira. and the rest is history. i tako.

ne volim forume. nemam volje za borbu s tolikom prašumom argumenata ad hominem i brkanja uzroka i posljedice. drugovi, sigurno je samo da se ne slažemo. idemo radije u foto-safari u zoološki vrt. idemo tumarati gradom uz brejnstorming šašavih ideja. gravitacijska sila bureka i warp pogon vječite ljubavi koja se pretvara u nemoguću čistu energiju. gledali smo divni jedan film broken flowers i skakutali u jabuci pored mladih darkerica golih ramena. pili kavu ili čaj, pitali kako si i odgovarali bolje i gore, mi smo bili na trenutak zaista mi, uz šafl plejliste posmrtnih pjesama. slučajni neki mi, naletjeli smo nekako jedni na druge u ovoj magli sveopće komunikacije. i tako.spavajte, prijatelji, i probudite se sretni.

zaista, htio sam odlediti ribice, uvaljati ih u brašno i spržiti na ulju. umjesto toga, bjesomučno pušim i srčem najcrnju kafu. tražim u sebi crviće koji mi, s vremena na vrijeme, ne daju da spavam ili mi prirede ovakvo jedno jutro, tmurno i gnjecavo. nabrajam ih, crviće, jedan, dva... dva. prije ih je bilo više. to je dobro. stoput sam pomislio kako je puno lakše pisati o lošim nego o dobrim stvarima, ali sada mi je obratno. i to je dobro. treba učiniti ono što misliš da je najbolje, iako je često teže. dabome, ponekad pogriješiš, ali bitno je da stojiš iza svojih postupaka i prihvatiš njihove posljedice. i tako.