|
Mnogo godina kasnije, pred strojem za strijeljanje, pukovnik Aureliano Buendía se zacijelo sjetio onog dalekog popodneva kad ga je otac poveo da upozna led. a ja ću se sjetiti vremena kad su u poluvremenima sportskih utakmica na televiziji prikazivali crtiće i kad je špica dnevnika značila vrijeme za spavanje. jutros, a bilo je već popodne, kad sam se probudio osjetio sam nakon dugo vremena prazninu. tada sam znao da večeras ne idem nikud. kažeš da je helouviin još jedan uvozni praznik. kažem da su to još jedne maškare i zašto ne. preskočit ću ih iz sasvim drugih razloga. prazninu sam brzo riješio sms porukama i isprašivanjem dijela sobe. prerasporedio sam dio nepotrebnih predmeta po različitim kutevima kako bih stol oslobodio za Skripte. one su pune nerazumljivih simbola koje ću, jednog po jednog, učiniti razumljivima, na osnovu prethodnog iskustva sa sličnim nerazumljivim simbolima. odgonetam kartu nekog drugog svijeta, s magičnim artefaktima skrivenim pod zašiljenim strelicama vektora. bio je dobar vikend :)gabriel garcía márques |
|
Doista, živim u tamnim vremenima! vremena su teška, narod liječi dušu kemikalijama. riječi su postale nestalne, danas trepere na ekranu, a već sutradan padaju nisko u zaboravljene arhive. knjige leže na dnu ormara ili na smetlištima krupnih otpada. poznajemo puno ljudi, oni isto kao da trepere i nestaju. ne pomisliš li skoro svaki dan na ovog ili onog prijatelja kojeg nisi vidio jako, jako dugo? imamo novi antraks, kravlje ludilo, afrikanizirane pčele, sars, ptičju gripu. sličice golih zvijezda u sutrašnjim novinama. vremena su teška, ljudi ne osjećaju drugog, osjećaju samo svoju prazninu. netko ih ponekad začudi ili čak zadivi, ali sutra ga zaboravljaju. eno ga na televiziji, leži u naslonjaču pod reflektorima i krivi usta, razmišljajući o kantovom kategoričkom imperativu.Bezazlena riječ je luda. Glatko čelo Upućuje na neosjetljivost. Smijač Samo još nije primio Strahotnu vijest. Pa kakva su to vremena, u kojima i Razgovor o stablima gotovo je zločin Jer on uključuje i šutnju o tolikim nedjelima! bertold brecht Često u noći usnem kako ne mogu više Zarađivati za svoje uzdržavanje. Stolove što ih pravim ne treba Više nitko u ovoj zemlji. Trgovci ribom Govore kineski. |
|
stojim pred ovim naslovom i zapravo, dan je bio presavršen da bi se bilo što o tome napisalo. samo još: ne sjećam se kad sam zadnji put imao ovako dobrih pola godine u komadu.
|
|
veliki žuti pas njuši sve ambalaže pekarskih proizvoda odbačene u subotu navečer udaljavajući se sve više od nervozne gazdarice. čekam tramvaj kao i svake nedjelje u šest ujutro, pitajući se kuda idu svi ti drugi ljudi tako rano na Dan Odmora. dobar miris od sinoć zadržao mi se u nosu, ili u glavi, ne znam. mnogi ljudi koji su mi bliski ili su mi bili bliski imaju velikih ili malih ili srednjih problema. vremena su teška, mnogi imaju ledene obruče oko srca jer se boje da će puknuti ako puste da se led otopi. neki puštaju da se otopi i zaista pucaju. a ja volim misliti da sam našao način da mi srce bude toplo i da budem dobro u isto vrijeme. ponavljam da su stvari, zapravo, vrlo jednostavne.
|