eviltwin

primijetio sam jučer, uz pivo nakon posla, kako jedva skupljam koncentraciju za razgovor o proliferaciji divergentnih artikulacija. morao sam jako usporiti misli, činilo mi se da su postale neuredne i prilično površne. rekao sam da ne znam mnogo o nelinearnim jednadžbama, jer to je imalo neke veze sa samoorganiziranjem neživih struktura, ali sam spomenuo, na primjeru modalne logike, da se vjerojatno radi samo o drukčijem pogledu na stvari, koji onda omogućuje elegantno stjecanje novih spoznaja, a ne o nekom fundamentalnom otkriću. možda i nisam u pravu, ali to mi je bilo prilično svejedno. zaputio sam se kući, izvalio se na krevet, stisnuo gumb na televizoru, telefonirao. ona je prilično daleko, na kućnom oporavku, a ja svaki dan na poslu po ovim vrućinama. ali ti telefonski razgovori pomažu, raduju nas.

čudna ravnodušnost prema problemima nekako pomaže. prijatelj kaže da je to dobar stav, ali sklon pomalo opasnom širenju na sve više i više stvari. kažem da odrasti znači prestati se opterećivati problemima koji nisu rješivi. on kaže, jednostavnije, da odrasti znači na sve odgovarati s "ne da mi se". neki kažu, kompliciranije, da odrasti znači sve više se samozavaravati. inače, ples je ljekovit. liječi mamurluk, zapravo, sprečava ga. inače, bio sam par dana na moru. drago mi je da more postoji, tako veliko i plavo i duboko. super mi je što je vruće, jako vruće, veseli me što mi se stalno znoji nos, krupne kapi ga orose svaki put. raduje me plivanje i onaj divni umor od plivanja i onaj ludi apetit od plivanja. sretan sam što imam nju da mi nedostaje. razbuđujem se zločestim mislima, treba izdržati do kraja radne nedjelje, usred ljeta.

večer prije vozikao se Američki Predsjednik biciklom, zabio se u policajca, sjebao mu gležanj i jadnik je završio u bolnici. Predsjednik se samo malo ugruvao. onda je, valjda da ne prevrne neku vazu, ukipljeno zurio u kameru dok je Britanski Premijer govorio kako se ništa neće promijeniti. ljudi su išli na posao, u dućan, na kafu, većinu uopće nije zanimalo što Američki Predsjednik i Britanski Premijer i svi oni rade gore u škotskoj. većina je u podzemnoj listala sun, a ne guardian. nisu glasali ili su glasali po navici. oni koji su uspjeli čitavi doći do kuće hipnotizirano su piljili u ekran. većina inače ne prati vijesti. na ekranu je Američki Predsjednik tupo buljio, a Britanski Premijer je rekao kako se ništa neće promijeniti. čak je upotrijebio američku frazu o Našem Načinu Života. jednom sam u londonu u nekoj dvorani sa slikama svjetskih vođa (nigdje nije bilo slike Britanskog Premijera) imao ovakav dijalog pred slikom Američkog Predsjednika:
- and where is blair?
- he's in this man's pocket.
pa sam ugasio televiziju. nisam htio slušati kako je ovaj napad zapravo dokaz da radimo dobru stvar u iraku. umjesto toga, nazvao sam te i pitao što imaš na sebi.