večer prije vozikao se Američki Predsjednik biciklom, zabio se u policajca, sjebao mu gležanj i jadnik je završio u bolnici. Predsjednik se samo malo ugruvao. onda je, valjda da ne prevrne neku vazu, ukipljeno zurio u kameru dok je Britanski Premijer govorio kako se ništa neće promijeniti. ljudi su išli na posao, u dućan, na kafu, većinu uopće nije zanimalo što Američki Predsjednik i Britanski Premijer i svi oni rade gore u škotskoj. većina je u podzemnoj listala sun, a ne guardian. nisu glasali ili su glasali po navici. oni koji su uspjeli čitavi doći do kuće hipnotizirano su piljili u ekran. većina inače ne prati vijesti. na ekranu je Američki Predsjednik tupo buljio, a Britanski Premijer je rekao kako se ništa neće promijeniti. čak je upotrijebio američku frazu o Našem Načinu Života. jednom sam u londonu u nekoj dvorani sa slikama svjetskih vođa (nigdje nije bilo slike Britanskog Premijera) imao ovakav dijalog pred slikom Američkog Predsjednika:
- and where is blair?
- he's in this man's pocket.
pa sam ugasio televiziju. nisam htio slušati kako je ovaj napad zapravo dokaz da radimo dobru stvar u iraku. umjesto toga, nazvao sam te i pitao što imaš na sebi.