mudrog li trika
u poglavlju 2.
lakirani blues
i upala slova.
piše na arapskom
monolog
- kosa
da je
relaps
šprdnja.
zatim okrenu
stranicu.

nego kuja.
muški ugriz
što tako
stidno kriješ
u mojoj cigari,
prevrće snimke
ženskog zla
iz obijesti.
evo dolazi prošlost,
sirotice.
pa sad laži!
s ove treće
strane
već miriše
svrab.
nema poslije
plačne
pažnje
za
bogatog
kalendara.
nasmij se.
kao da
stvarno
nisam
izduvan
u Tartar.

misli,
misli
po drvenim
bedrima,
i kuje
kako će
pljunuti u dojam,
marama šivena
iz potrebe
crvenih
mravi.
al' čudo se
ne događa.
kockaju se
njezine grudi
za dan ili noć.
dan!
na kauču
sjedi
krv
zatrpana
slijepim genima.