korijen mi,
pored cela ugurane cijevi,
od pustinje naopako usađenog vrha,
niz leđa donosi osmjehe stare i nove.
sretna li sam.
nitko manji u ovoj nenormalnoj sceni od mene.
ostar nož po dlakama trbusnih stepenica,
na izvorima uguseni rakovi, eh...
pomjera mi se svaki dlan u sezdeset sekunda.
sretna sam.
bijelo je crveno u linijama crta sa istoka,
najavljuju se borci novinskog satora u prirodi,
prosipam sebe u sitnicama.
mala li sam. nitko sretniji od mene.
(http://www.flickr.com/photos/kakhabad/; kakhabad /kiyo murakami)
sreca (nitko zeleniji od mene)
30 kolovoz 2010komentiraj (16) * ispiši * #
