korijen mi,
pored cela ugurane cijevi,
od pustinje naopako usađenog vrha,
niz leđa donosi osmjehe stare i nove.
sretna li sam.
nitko manji u ovoj nenormalnoj sceni od mene.
ostar nož po dlakama trbusnih stepenica,
na izvorima uguseni rakovi, eh...
pomjera mi se svaki dlan u sezdeset sekunda.
sretna sam.
bijelo je crveno u linijama crta sa istoka,
najavljuju se borci novinskog satora u prirodi,
prosipam sebe u sitnicama.
mala li sam. nitko sretniji od mene.

(http://www.flickr.com/photos/kakhabad/; kakhabad /kiyo murakami)
Post je objavljen 30.08.2010. u 00:08 sati.