u ocu po majci,
ogrebena sluha pjevam
da vidim buducnost
po svrsenoj tvorevini.
usko se priklanjam
stezi poteškoga,
zraka u obrazima o jucer,
gledam mili me strahom zjenicama.
zemljo po tebi ne hodati znam,
ne krivim krede ti obecanja.
plovim se u mastam
da volim u nebesima tamnice kraj,
mastam se iz sna u postelju groba.
prilazis mi, javno prenosis
iz zrtve janje uman,
nema smisla u gresci pismenosti.
bez idealne prakse ubijanja,
savrseno naginjem se iz molitve po raj.
savrseno
28 svibanj 2010komentiraj (14) * ispiši * #
