malo mu je.
vise praznog mjesta
nema.
na zidove se
naslonili predsjednici.
po tepihu izredala
kultura.
pljeskom ljubit
ce ga.
zaljuljali se glasovi
postovanja.
malo mu je.
tisina prekinula
ushicenje.
u dvorani
se cekala
sonata.
ni treptaj,
ni glas.
zaklapalo je njegovo
velicanstvo.
pod prstima
nota
osvijetlila.
ustali se.
ustali se
svi.
od uzbuđenja
oci pucale.
hoce jos.
u dahu
pola kapi
znoja,
jedna se tipka
zastopala.
ta jedna...
ocrnila je
njegovih ruku
djelo.
tog cijenjenog majstora
klavira.
i opet ce ga cekati
24 prosinac 2009komentiraj (3) * ispiši * #
