samo sjecanja.
zbog kojih postao sam...
postao prasina
po izglancanom kamenu
trga ljudskog morala.



gledali me vezanog
u zeljama hrabrih
imena nesretnih,
u ruznom snu placa novorođenceta.



i mogu li se ja spustiti niz oluke,
da me jos jace boli,
tocno ovdje gdje su me
vukli za remen nasljeđenih osobina.



da se okusim slatkosti
podarene prirode njima,
odozdo naređenim
grijehom ukradenih harmonija.



s balkona nisam pao,
skupljenih krpica sanjao sam,
sve mogu...
oni ce se klanjati meni.



kao covjek covjeku,
kao braca u istoj odjeci...
da me ne dokrajce sjecanja...
o cemu drugom bi vam pricao...