|
|
| < | travanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
*glazbu
*fotografiju
*slikanje
*film
*putovanja
*oblake
*knjige
* životinje
*Slavonski Brod
ŽIVOTNI MOTO
"Samo živi, samo budi
Svi odgovori doći će sami!
Samo stoj na svjetlu
i doći će kraj tami!!!"
everly92@hotmail.com
everly@net.hr
"Uzmi jedan tren
I drži ga u slici.
Napravi taj svijet
Kakav treba biti."
BOA, 7 koraka za ples
Ovaj post je mogao izgledati potpuno drugačije. Mogla sam vam pisati o tome što smo radili koji dan , o tome kako sam se dobro zabavila, kako je bilo lijepo vrijeme i slično, ali neću! Želim vam otkriti razlog zbog kojeg sam već tri dana u teškoj bedari i ne vjerujem da ću je se baš brzo rješiti. Moji starci to nazivaju kulturnim šokom. Ne znam...moguće...ali ja jednostavno ne mogu prestati žaliti za druženjem s onim predivinim ljudima koje sam tamo upoznala. Kako bi shvatili što me zapravo muči povest ću vas malo dublje, u srž problema
! Dakle... Ja odrastam u SB-u. Jedna vrlo mala sredina, zapravo mogli bi reći malo veće selo. Svi sve poznaju, znaju sve o svakome,ako ne znaju izmisle,individualci su nepoželjni... Nas čak 7 odlučilo se priključiti filmskoj skupini i snimiti dokumentarac o zvonaru iz sela Kaniža s obzirom da je to jedno od zanimanja koje izumire. Nakon što smo cijele zimske praznike radili na filmu trošeći sate i sate kako bi ga razradili do najsitnijeg detalja došao je dan kada smo ga morali prikazati. Mislim da je suvišno pričati o reakcijama koje su uslijedile 
.No državno povjerenstvo Lidrana koje su činili Stipan Filaković, Tomislav Zagoda i Krešimir Mikić procjenili su da je on među šest najboljih i pozvali nas na državnu smotru u Novigrad
. I tu počinje priča. Odlaskom tamo postala sam svjesna koliko je zapravo pozitivno sve čime se bavim. Četiri dana bila sam okružena ljudima koji su puni zanimacija,odlični su u onome čime se bave, ali i dalje žele naučiti nešto novo. Imaju normalan smisao za humor(pod ovime se podrazumijeva da nikoga ne vrijeđaju svojim šalama) i prihvaćaju sve. Na večer bi svi zajedno pjevali uz pratnju gitare koju su svirali dečki iz Krapine do rano jutarnjih sati 
.Upravo ti dečki potaknuli su me na pisanje o drugoj temi. Moji roditelji su prekrasni, jednostavni ljudi. Njihov najveći uspjeh biti će ako jednoga dana vide da sam izrasla u osobu koja zna uživati u životu.Glazba im je jako važna pa su tu ljubav prema njoj odlučili prenijeti i na mene te sam cijelog života okružena glazbom, posebno rockom. Zbog toga sam se više puta znala naći u neugodnim situacijama.
I sada nakon što sam bila tamo i osjetila da negdje pripadam i da postoje ljudi koji me prihvaćaju bez suvišnih pitanja morala sam se vratiti ovdje i odmah prvi dan suočiti se s potpuno drugim , meni stranim i nerazumljivim svijetom. Ako ništa drugo barem sam zahvalna što sam imala priliku to proživjeti i vidjeti da NAS ima još...
I iako znam da ne mogu ništa promjeniti barem sljedeći put neću pognuti glavu kada mi neki primitivac kaže da sam narkoman zbog toga što sam obukla crnu majcu. "Samo se smješkaj!"
P.S.- slike će te dobiti u sljedećem postu.