|
|
| lipanj, 2006 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
*glazbu
*fotografiju
*slikanje
*film
*putovanja
*oblake
*knjige
* životinje
*Slavonski Brod
ŽIVOTNI MOTO
"Samo živi, samo budi
Svi odgovori doći će sami!
Samo stoj na svjetlu
i doći će kraj tami!!!"
everly92@hotmail.com
everly@net.hr
"Uzmi jedan tren
I drži ga u slici.
Napravi taj svijet
Kakav treba biti."
BOA, 7 koraka za ples
Evo napokon sam i ja dobila priliku (nakon 6 mjeseci od objavljivanja 
) pročitati knjigu "Riders on the storm" Johna Densmorea. Knjiga je super posebno zahvaljujući činjenici da sve informacije dolaze iz prve ruke. Ipak je on bio jedan od segmenata koji je izgrađivao taj neuništivi mit o Doorsima. Oni su jedna od grupa koje su uspjele odoljeti vremenu i već godinama njihova glazba pomaže nama "revolucionarima" da bar na tren dobijemo viziju kako ipak možemo promijeniti svijet. Osvrčući se oko sebe sada vidim kako male stvari mogu utjecati na čovjeka. Tako npr. moja mama i dalje samtra Morrisona pojmom ljepote i otura se na sve njihove stvari bez obzira što je davnih dana izašla iz puberteta (valjda) , a tata me svaki put ponosno pohvali kako slušam "pravu" glazbu. Eto to bi bilo sve od mene i Doorsa. Nadam se da će te pročitati knjigu jer onda će biti bar neke koristi od ovog posta...
"...što je to zbog čega je bend opstao kroz tolike godine? Otkad je ova knjiga prvi put objavljena dobio sam mnoga pisma obožavatelja, pisma nakon kojih mi je bilo toplo pri srcu, pisma u kojima nam ljudi zahvaljuju što smo stvorili soundtrack za mnoge važne trenutke u njihovim životima. Jedno sam zapamtio: "Moj otac je bio u jednom klubu gdje je s džuboksa svirala pjesma Hello, I love you. Ta je pjesma mom ocu dala hrabrosti da priđe mojoj majci , da joj se predstavi i kaže: "Bok, volim te, hoćeš li mi reći kako se zoveš?" Da vi niste napisali tu pjesmu, možda mene sad ne bi bilo!"
Ili kao što mi je na kraju snimanja filma rekao Val Kilmer, glumac koji je čudesno odglumio Jima: "Kad se sva ta gungula slegne, glazba će još uvijek biti tu."
Riders on the storm- Moj život s Jimom Morrisonom i grupom The Doors
John Densmore
Sa zidova u sobi i jutros su visili isti likovi
, aparatić u ogledalu,još uvijek u ustima 
(bar se pravi da nešto ispravlja), vježbanje klavira za završni ispit djeluje kao i uvijek, najbolje na one koji ne čuju
. Baš sve je isto. Pitate se što je bilo drugačije? Znala sam da je ovo dan kada ću napisati svoj prvi blog! Sve je bilo na mojoj strani; znam abecedu (do 14. sam čak i pisanje svladala), na tipkovnici sam virtuoz kao Maksim Mrvica, a toliko sam maštovita da ću očito i večer dočekat smišljajući ove 3 rečenice. I dok vi vrijedni narode blogerski ispisujete tisućiti blog i završavate dvijetisućiti komentar ja se ubi da sastavim kraj s krajem. Umori me ovo pisanje kao da sam trčala maraton pa sad odo ja, a ti draga nacijo javi da li se čujemo!
