|
|
| < | kolovoz, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
*glazbu
*fotografiju
*slikanje
*film
*putovanja
*oblake
*knjige
* životinje
*Slavonski Brod
ŽIVOTNI MOTO
"Samo živi, samo budi
Svi odgovori doći će sami!
Samo stoj na svjetlu
i doći će kraj tami!!!"
everly92@hotmail.com
everly@net.hr
"Uzmi jedan tren
I drži ga u slici.
Napravi taj svijet
Kakav treba biti."
BOA, 7 koraka za ples
Evo donosim vam kratki pregled događanja s ljetovanja.
13.8.2006. , prvi dan
Iz Broda smo krenuli oko 7h ujutro te smo nakon tri sata stigli u Sarajevo. Tamo smo naravno morali pojesti porciju poznatih sarajevskih čevapa i ostalih slastica( prženi kikiriki s čokoladom i cimetom, sušeno voće...) . Zatim je tata naručio kavu. Čovjek je prvo zbunjeno gledao u njega te ga nakon dužeg čudenja pitao " Mislite kahvu?" (na što sam ja umrla od smijeha) . Ako se pitate čemu toliki opisi hrane to je samo kako bi vama curile sline 
Dalje smo nastavili prema Međugorju. Uhvati me panika samo kad se sjetim prošlogodišnje exkurzije i penjanja do vrha. Mislila sam da ću umrijeti do kraja. Na svu sreću sada se nismo morali penjati. Oko 8h smo došli u Vranjicu, malo mjesto pokraj Trogira ( točnije 5km udaljenosti ).
tanjur prije mog utjecaja
tanjur nakon mog utjecaja
Sljedeća tri dana uglavnom smo se kupali do iznemoglosti, ja sam satima vježbala igranje bilijara, bili smo u Trogiru gdje sam "snimila" gomilu tipova u Guns majcama i došli smo do zaključka da su nam se psi prodali za dva keksa(susjeda je javila da joj jedu iz ruke i ushićeno je gledaju kada dolazi. Vjerovatno nas se više neće ni sjećati kada se vratimo).
17.8.2006., peti dan
Navečer smo bili u Trogiru na večeri (opet klopa
). Neki mali nam je došao do stola i počeo nešto nabrajat na francuskom. Mi smo ga u čudu gledali! Onda je došla i njegova mama pa nam je i ona nešto počela objašnjavat. Jedino što sam razumjela bila je riječ fish pa pretpostaljam da je mali mislio da je moja torba riba. Dok smo šetali uz rivu skužili smo "Petaru"-jahtu Bernija i Slavice Ecclestone. Dali su joj naziv po kćerima( mislim da se zovu Petra i Tamara, ali nisam 100% sigurna). Virili smo unutra. Jahta je sređena da ti pamet stane!
PETARA
PETARA 2
Da se zna da sam i ja bila tamo
brejkeri
19.8.2006., sedmi dan
Danas smo bili u Splitu. Tata je navečer bio na utakmici Zagreb- Hajduk, a ja i mama smo opalile šturu po trgovinama. Sad mi je malo žao što nisam bila na utakmici (mislim, ipak je Niko igrao), ali nema veze jer i tako se vjerovatno baš i ne bi nešto zabavila. Ovako mi je bilo bolje. Hvala Bogu na sniženjima!!!!!!
SPLIT
POLJUD
20.8.2006., osmi dan (ujedno i zadnji)
Vrijeme je bilo odlično sve dane pa tako i ovaj. Mogli smo se na miru kupati. Sad mi je žao što moram kući, ali isto tako jedva čekam da se vratim u Brod. Vranjica je super mjesto. Imate sve što treba, a u slučaju da vam fale neka posebna mjesta za izlaske uvijek su vam u blizini Trogir i Split tako da vam savjetujem( ako nemate nekih planova za sljedeće ljetovanje) da svakako tamo odete.
MORE
tata (lijevo) i susjed "Šahbaz" na svojoj svakodnevnoj poziciji
Hej ljudi! Evo javljam vam se iz Vranjica (malo mjesto pokraj Trogira). Bilo je raznih doživljaja tako da ću vam sutra najvjerovatnije napisat post o njima. Pozzz...
Zanimljivo je kako naše gradske vlasti mogu dati tonu love na ono odvratno cvijeće( by the way to su lize koje treba svakodnevno zalijevati pa sada izgledaju kao da ih je netko ispovraćao), a ne mogu napraviti azil za pse kako ne bi morali biti na ulicama i kako bi vlasnici bezbrižno mogli otići na godišnje odmore znajući da su im psi na sigurnom.
I ja ,kao vlasnik dva psa, trenutno imam istu brigu jer ne znam što napraviti sa psima dok sam na moru.Vjerojatno će morati ostati sami kod kuće i biti na teret susjedima (koji su na svu sreću super pa im to nije problem jer u protivnom ne znam što bi). S obzirom da pomažem u udruzi za zaštitu životinja znam da su pisane i peticije i molbe, ali nitko ne reagira. Jedino što su vlasti poduzele je da su napravili šinteraj i sada sve pse koje uspiju pokupit sa ulice skrate za glavu ( što za mene baš i ne predstavlja neko rješenje). Mislim da ima dosta ljudi koji bi htjeli prihvatiti te pse i pružiti im normalan život. Uostalom i ja sam svoju Lollu pokupila s ulice i dovela ju kući. To je bila jedna od mojih najboljih odluka jer sada ona i Johnny pružaju veliku radost i zabavu meni , mojim roditeljima i susjedima sa svojim svakodnevnim glupostima . Kao na primjer sinoć . Lajali su neprestano nekih pola sata pa su se moji starci u 4 ujutro morali dizat i ići vidjeti što se događa. Oni su uvukli ježa u kućicu i lajali na njega do iznemoglosti (bar ih danas čitav dan ne čujemo jel su totalno promukli), a on se jadan totalno izbezumljen sklupčao i vjerojatno umirao od straha.
Nadam se da će u gradu napravit azil do sljedećeg ljeta pa da ćemo imati gdje sa psima.
LOLLA 1
JOHNNY 1
LOLLA & JOHNNY
Danas sam vam odlučila pisati o oblacima. Iskreno ne znam odakle ta opčinjenost njima, ali sjećam se da sam još kao dijete zadivljeno gledala u nebo tražeći ih. Htjela sam putovati na njima i gledati svijet odozgor. Bilo bi zanimljivo vidjeti sve te ljude kako trče za novcem, slavom ili ostalim njima na izgled značajnim stvarima ne stajući ni trenutak kako bi uživali u nečemu zaista bitnom što bi ih moglo istinski učiniti sretnima. Zaista je žalosno kada ljudi ne znaju uživati u malim stvarima.
Zamislite da oblaci imaju sjećanja kakve bi tada priče mogli čuti. Oni su kao svemirski putnici koji su tu oduvijek i koji su bili prisutni na svim važnim događajima kroz povijest. Kada bih mogla birati neko povijesno razdoblje ja bih definitivno htjela proživjeti sedamdesete i osamdesete jer su one bile velika prekretnica što se tiče glazbe. Zamislite samo kako bi bilo vidjeti stvaranje punka ili proviriti kroz prozor Morrisonove kupaonice te otkriti pravi uzrok njegove smrti. Stoga mislim da kada bi oblaci zaista imali mogućnost pamtiti da bi se tada radilo o najpametnijim stvorenjima.
Kada malo bolje razmislim o razlozima zašto mi se toliko sviđaju dolazim do zaključka da sam možda jednostavno htjela pobjeći od svoje stvarnosti koja je ponekad izgledala kao da problemi nikada neće nestati . Jel gledajući ih kako odlaze i mijenjaju se imala sam osjećaj da će se tako i ljudi promijeniti, a da će teške situacije nestati.
P.S.- S obzirom da mi je jedan od hobija fotografiranje do sada sam snimila negdje oko 400 fotki oblaka. Ovdje imate nekoliko s kojima sam među ostalima išla na natjecanje.
OBLACI 1
OBLACI 2
NOVALJA 2004.