EVERFLOWING
utorak, 27.12.2016.
Znak jednakosti između ljubavi i drame
|
Prije nego sam upoznala Anđela, gajila sam uvjerenje kako između ljubavi i drame stoji znak jednakosti. Ako nema drame, problema, boli, patnje, nema ni ljubavi. Toliko sam čvrsto vjerovala u to da sam se već počela miriti s činjenicom da ću ostati sama do kraja života. Da, znam da ovo zvuči dramatično (i jest), ali doista sam uzimala tu opciju u obzir. Znala sam da više nemam snage za igre ega, prevare, podvale, izdaje. Istovremeno sam se potajno nadala nekom sudbonosnom susretu sa svojom srodnom dušom, vrtoglavoj ljubavi koja će mi izmaknuti tlo pod nogama i zauvijek me promijeniti. Godinu dana sam bila sama. Godinu dana nisam osjetila leptiriće, uzbuđenost ili barem privlačnost prema nekome. Nije me zanimao povremeni neobavezni seks, što nikako nije tipično za mene. Nije mi bilo do flerta. Uživala sam u svojoj osamljenosti, a istovremeno držala oči širom otvorene za mogućnost pojave princa na bijelom konju. Ili barem konja. Bez princa. Hm. Tog subotnjeg popodneva nekadašnja prijateljica pozvala me u noćni izlazak sa svojim dečkom i nekim njihovim prijateljima. Već sam bila malo pripita od pive i bez imalo volje i želje da ikamo izlazim. Bilo je kasno ljeto, zrak je bio gust, težak, noć depresivna i dosadna. Nisam pristala niti odbila, ostavila sam poziv da visi u eteru dok pomno važem „za“ i „protiv“ subotnjeg izlaska. Bila sam praznih džepova, ali ona je eto baš inzistirala da izađemo, napominjući kako je upravo dobila plaću i ne moram voditi brigu o novcu. 'Ko ga jebe, jednom se živi – pomislih i pristanem izići, unatoč prikrivenoj želji da večer provedem doma pod ventilatorom. Nisam se trudila lijepo izgledati, niti se svidjeti ljudima s kojima sam se upravo rukovala. Preda mnom su bile pune čaše i kutije cigareta, i to mi je bilo jedino bitno. No ipak, nisam mogla ne primijetiti njegov pogled na sebi i diskretno nastojanje da uspostavi komunikaciju sa mnom, te mi fizički bude blizu. Ignorirala sam sve njegove pokušaje ne želeći da pijana ja učini nešto zbog čega će trijezna ja kasnije žaliti. Noć je prošla solidno, bez nekih većih događanja. Doista, iskreno, niti na sekundu nisam pomislila da bi baš on uskoro mogao postati moj Anđeo – onaj koji će mi u potpunosti promijeniti dotadašnju definiciju ljubavi. Onaj koji će prekrižiti taj znak jednakosti između ljubavi i drame, te mi pokazati kako ljubav može značiti i mir, sigurnost, toplinu, opuštenost, vjernost, predanost. Djelovao mi je nezreo, pomao tupasto. Nisam ni pomišljala da upravo on ima ono što mi je potrebno da se susretnem s vlastitom emocionalnom zrelošću i sposobnošću da volim i budem voljena. Inzistirao je na susretima koje sam ja pomno izbjegavala izmišljajući na stotine izgovora. Ponekad bih se posramila vlastite sposobnosti da osmislim silne razloge i izlike zašto se baš toga dana ne mogu vidjeti s njim. Nisam željela potrošiti više ni trenutka na uzaludne izlaske s osobama koje mi ne privlače duhovno i fizički. Pa ipak, pristala sam, tek toliko da to skinem s liste stvari za obaviti. I samo nekoliko sati kasnije našla sam se u strastvenom zagrljaju muškarca koji je nadišao sva moja očekivanja. Bilo je smijeha i dubokoumnih razgovora. Bilo je povjeravanja i lupetanja bezveznih zajebancija. Bilo je erotičnih pogleda i dvosmislenih rečenica. Privukli smo se poput magneta. I sada, četiri mjeseca kasnije, sigurna sam da je to muškarac mojih snova. Moj Anđeo, moj princ u zlatnoj Alfi. Moj kralj, vlasnik moga srca. Onaj koji je zacijelio sve rane i obrisao sve ožiljke. Onaj koji me podsjetio da znam voljeti i biti voljena. Onaj koji me naučio voditi ljubav. Onaj koji je spreman za mene učiniti sve. Onaj koji mi je u potpunosti emocionalno dostupan. Onaj koji me privlači poput magneta. Onaj koji je zauvijek izbrisao znak jednakosti između ljubavi i drame. Nekad prije... Promatrala sam tuđe sretne veze i razmišljala: „Ovo je idealna veza. Ovo svatko može poželjeti.“ Sada, po prvi put u životu, razmišljam: „Moja je veza savršena. Ovo želim svakome.“ Vaša Flow. |
- 23:24 - Komentari (4) - Isprintaj - #
četvrtak, 15.12.2016.
Mi
|
Smiješno je to koliko bježimo od samih sebe, nastojeći biti netko ili nešto drugo, misleći da smo to mi – autentični mi. Stvaramo, izabiremo nove ličnosti, karaktere, ideale, nastojimo predstavljati nešto lažno, jer nam se slika toga sviđa, nadajući se da ćemo tu sliku prihvatiti kao sebe. Prekrivamo svoju dušu slojevima sjajnih lakova i boja, nastojeći stvoriti šarenu sliku o sebi, ugodnu oku, zanimljivu dosadnom, sivom umu željnom uzbuđenja. Dok duša iznutra plače, vapi za time da bude viđena, poslušana, prihvaćena, izražena. Oh, kako smo okrutni prema sebi samima... Toliko sam različitih arhetipa nastojala utjeloviti u svom životu. A više-manje svaki od njih bio je osveta onom nekom drugom dijelu mene, onom dijelu koji me nekad tijekom života uvalio u probleme, izložio opasnosti i dopustio da osjetim bol. Nastojala sam biti kučka hladnog pogleda, oštrog jezika i bez trunčice savjesti. Nije funkcioniralo. Nastojala sam biti empatično biće zaljubljeno u Boga, zaljubljeno u svaku dušu koja diše u ovom Univerzumu... Nije funkcioniralo. Nastojala sam biti zatvorena, odvojena od svijeha, tiha i povučena, plaha, sramežljiva. Nije funkcioniralo. Ništa od toga nisam ja, a istovremeno, sve to sam ja. Ne postoji jedna definicija koja bi me opisala, ne postoji striktni poredak stvari koji bi mi omogućio da funkcioniram. Ne postoji jedna ja... Nas je mnogo i sve činimo jednu cjelinu, fludinu, promjenjivu, nedefiniranu. Ali ponekad imam problema s posvećivanjem pažnje svakoj od njih... Svaka traži pažnju, ljubav, priliku da se izrazi, naposljetku nastaje kaos i ništa ne biva stvoreno, volja ostaje ugušena, a ljubav neizrečena. Ne znam govori li ovo PMS ili sam stvarno u ovakvom kurcu, mentalno i emocionalno... Ne znam više ni sama, tko sam to ja, kamo pripadam, što me definira? Nemam volje niti sjesti u meditaciju kako bih si postavila sva ta pitanja i barem došla na trag odgovorima. Nemam volje više posvećivati pažnju svakoj meni jer niti jedna od njih mi zapravo ne daje garanciju da ću se uspješno adaptirati ovoj društvenoj zajednici u kojoj živim i ostvariti ono što roboti nazivaju uspjehom. Pokušavam biti robot, ali duša mi umire. Pokušavam biti duša, ali robotsko tijelo mi umire. Zašto, oh zašto – jednostavno ne mogu imati oboje? Vaša Flow. Oznake: duša, robot, tijelo, meditacija, pitanja, ideali, ličnosti, ja, sebstvo, mi |
- 14:37 - Komentari (2) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 05.12.2016.
Everflowing
|
Nisam nova blogerica. Pisala sam na mnogo adresa – na nekima godinama, na nekim tek danima. Nikad profesionalno, uvijek amaterski i za svoju dušu. Preferiram pjesničku slobodu i priliku da pišem što god želim, kako i kada želim. Uvijek sam izbjegavala to da se trpam u neke ladice i lijepim si etikete. Ali uvijek sam, slučajno ili namjerno, to činila. Ovoga puta želim drugačije. Želim u potpunosti kroz pisanje ovog bloga utjeloviti tu slobodu o kojoj maštam. Želim biti fluidna, uvijek u pokretu, promijenjiva i neuhvatljiva. Bez one neke određene „ja“ za koju vjerujem da ja jesam. Oduvijek me muči jedna stvar, a to je da imam tako puno toga za reći, a tako malo prilika da to učinim. Ljudi ne slušaju jer ih ne zanima. Ili ne slušaju zato što se boje onoga što će čuti. Ili su im moji govorni proljevi naprosto nezanimljivi, ili baš naprotiv, dosadni i zamarajući. Stoga odlučujem stvoriti vlastiti prostor gdje ću se praviti da moje misli i riječi imaju ogromnu važnost. Prostor, u kojem ću pričati priče čiji sam glavni lik upravo ja. Ona nedefinirana, fluidna, neuhvatljiva ja. U skladu sa svojim nesvjesnim lijepljenjem etiketa sebi samoj, uvijek sam vjerovala kako moram pripadati jednoj krajnosti. Ako volim seks, ne mogu voljeti Boga i moliti Mu se. Ako sam se drogirala, ne mogu zagovarati zdrav život. Ako volim macho frajere sa stavom, ne mogu željeti romantiku. Ako sam siromašna, ne mogu uživati u rasipnosti. No, konačno sam shvatila... Da ne postoji to što ne mogu. Mogu sve od navedenog. Mogu biti perverzna u seksu, i navečer meditirati i zahvaliti Bogu što sam živa. Mogu jednom-dvaput godišnje progutati ecstacy, i kasnije paziti na dijetu i redovito vježbati. Mogu žudjeti za muškarcem koji će mi naređivati i istovremeno me voditi na romantične večere. Mogu jedva sklapati kraj s krajem, pa se počastiti parom skupocjenih cipela. Mogu biti i voljeti dvije krajnosti istovremeno. Tome će biti posvećen ovaj blog – spoznaji da sve možemo, ali ništa ne moramo. Vaša Flow. Oznake: spoznaja, seks, ljubav, romantika, fluidnost, prostor, blog, ja, nedefinirana, neuhvatljiva |
- 13:48 - Komentari (3) - Isprintaj - #
Ožujak 2017 (1) Veljača 2017 (3) Siječanj 2017 (1) Prosinac 2016 (3) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
~
za tebe sjever sjaji aurorom borealis noći ne da da smrači, za tebe jug miriše na ljetne kiše i pješčane plaže za tebe zemlja puca iz dubine srca šalje lavu, za tebe fali mi riječi u nijednom ih rječniku nema dovoljno ~ ispleli smo ruke tražili smo znak slagali smo kuće strijelac, ribe, rak ako poželiš da me zavoliš povest ću more gore, do neba |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||