Fool on the hill.... https://blog.dnevnik.hr/evangelista
srijeda, 30.04.2008.
DYLANU...
STARI, DUGO SE NISMO SRELI,
OTIŠAO SI NEKIM SVOJIM PUTEVIMA
S KOJIH SE TEŠKO VRATITI,
NISI PREVIŠE RAZMIŠLJAO
SAMO SI HODAO, NEKUD ĆE
CESTA VEĆ ODVESTI.
KAO I WOODY,
NISI SE ZAMARAO.
ODIJELA I KRAVATE
NISU BILE ĐIR
DOK SI SVIRAO
U OPSKURNOM
BARU...
TI SAM, UZ GITARU.
STARI, DUGO TE NIJE BILO...
U OVIM GLAZBENIM KUTIJAMA
SVIRALE SU DRUGE MELODIJE,
DRUGE RIJEČI I PORUKE.
PUŠKE, TOPOVI, PODJELE..
KAO WHITMAN,
UHVATIO SAM VLAT TRAVE
JER UNIFORME I PAROLE
NISU BILE ĐIR
ZALJUBLJENIH LJUDI
I ZAIGRANIH RIJEČI.
STARI, OPROSTI ŠTO TE
TAKO ZOVEM...
AL DAO SI MI OBLIK
I DRUGI HORIZONT.
POGLED, POLJUBAC
I NEŠTO VIŠE OD TOG...
GOSPODARI RATA
ODSVIRALI SU NOTE
I NITKO IM NIJE
PLJUNUO NA GROB,
ALI OSTALI SMO MI
SAMI U POLUMRAKU
NEOPTEREĆENI...
TI SAM UZ GITARU,
JA SAM UZ DRAGU...
I BILO NAM JE DOBRO...
KOTRLJALI SMO SE,
BEZ SMJERA, BEZ PUTA
NEKAMO..
STARI, SREST ĆEMO SE
VALJDA SKORO...
UVIJEK SI ZNAO
PRAVE TRENUTKE.
LOMIMO SE,
SPAJAMO SE,
KRHKIJI OD PORCULANA,
JAKI, A TAKO SLABI
KAO KLAUNI NA PREDSTAVI...
TO JE ONAJ ĐIR,
ONAJ VAL NA KOJEM
NEMA RAZMIŠLJANJA,
SVE JE MOGUĆE.
SAMO SE OPUSTI,
SAMO SE KOTRLJAJ
SAMO TECI...
KLAUN NA PREDSTAVI
BEZ STAZE, BEZ PUTA
U OPSKURNOM BARU
I TI SASVIM SAM
UZ GITARU.
ponedjeljak, 28.04.2008.
Epitaf
Gotovo je,
idemo svatko svojim putem
sa malo prašine na cipelama.
Koferi su spakirani,
uspomene posložene
i idemo dalje.
Nezreli,
u biti djeca,
impulzivni
u strahu.
Iskrenost
je stavila masku.
Više je nema
i visi obješena
u zraku.
Cesta ispred mene
ima puno novih likova,
ajde da se ne zamrzimo
prije polaska.
Bacilo bi sjenu
i ubilo ljepotu
onog što je bilo.
Ne tješi me,
ne trebam sažaljenje,
dovoljno sam puta
gazio ponos,
gutao dostojanstvo
za nekog tko u biti
tog nije vrijedan...
Barem zasad.
Gotovo je,
idemo dalje,
svatko svojim putem
sa malo prašine
na cipelama.
Cesta vodi nekud,
u nepoznato.
Odvojena od tvoje.
Možda si jednom
prepoznamo tragove,
možda se i pozdravimo
nekim novim pričama,
nekim novim popudbinama
Neopterećeni.
srijeda, 23.04.2008.
Savjet
Sve je čisto.
Nema prijetnji.
Hodaj! Ispred
vrana je oblak,
iza tebe
vjetar.
Sve je čisto.
Nema nikog.
Živi!
Ispred sekunda
sadržaj, ispred
tebe neočekivano.
Ne boj se!
Takve je teško
uloviti u zasjedi.
Reci dobar dan
i nastavi dalje.
Ostavi njih
što skriveni
iza grmlja grakću
rastrgane i zelene
od zavisti.
srijeda, 16.04.2008.
Zbog nas...
Gledam more kako se pjeni ispred mene,
gledam noć kako spušta svoje tamne niti
na moja ramena koja polako nestaju
u tami što guta svjetlo u očima.
Gledam tebe,
čiju ljubav ne zaslužujem
svim grubim riječima,
svim ispadima koje radim
uvijek iznova.
Iznevjerio sam
ono što si dala,
iznevjerio ono
što smo gradili.
Gledam šumu kako šuti oko mene,
gledam sunce kako prodire kroz
zelene, smrekove grane
kao da me se stidi zato što
nisam znao cijeniti ono što
rijetki imaju.
Gledam tebe,
čiju oprost tražim u toj tišini
zbog svih djetinjastih stvari
što sam ih počinio samo radi
kompleksa kojih me strah priznati.
Ti bi me, ipak, od svih ljudi
trebala najbolje razumjeti.
Između sam mora i šume,
tame i svjetla u nekom
stidljivom sumraku.
Znam da nije lako prijeći
preko straha, preko stida
ali nada ostaje na dnu kutije
kad je sve loše potrošeno.
Neću otvarati šampanjac
i neću klečati pred tobom.
To tek ne bi imalo smisla.
Ali primit ću te za ruku
na ovoj mjesečini,
hodati pored mora,
posred šume i tamo
negdje pored srna,
pored ptica i mirisa bora
čekati da mi uzvratiš
stisak.
ponedjeljak, 14.04.2008.
Svakodnevnica
Ne pitam se često slijedi li me netko i ne okrećem se svakih pet minuta.
Ispod nogu nemam asfalt i čvrsta me podloga ne privlači.
Nemam sigurnu luku prema kojoj plovim, ali uglavnom stoga
što ne volim ploviti.
Plutanje je privlačnije.
Nos je iznad vode
i zasad mi to odgovara,
a ako poželim potonuti
barem ću znati da i
podmorje ima ljepota.
Sol je životnija od šećera,
grize, ne lijepi se i gruba je.
Ne kvari zube i peče.
Nije slučajno da je ima
u suzama.
Koračam i povremeno propadam.
Bez padobrana, naravno.
Tako je uzbudljivije.
Radnja i tako nije zanimljiva
bez iznenađenja.
subota, 12.04.2008.
Dvije ruke
Dvije spojene ruke
u plavičastoj magli
lagano nestaju.
Guta ih mrak.
Izgubljene su
u svemu oko njih.
i više se ne vide.
Nestalo je ono što ih veže,
onaj mali trenutak između
dva otkucaja sata.
Bliskost
i potreba
za dodirom.
Najmanje,
a nekad tako puno.
Nema više magle,
nema više ruku,
nema više ničeg....
ne osjećaju se
ne dodiruju se
ne trebaju se
između dvije se ruke
put zove distanca
i naslućuje kraj.
ponedjeljak, 07.04.2008.
Vama
Cijenjena gospodo pretvorili ste se u zadnju stranicu oglasnika.
Da, baš onu moralno najdubiozniju sa pridjevima i brojevima mobitela.
Oglašavate stajališta kojih se ni sami ne pridržavate,
svaki tjedan ispočetka.
Ne tiče me se hoće li Vas itko prepoznati,
vodite svoje stado da ni sami ne znate kamo,
pričate o moralu a Vaš nije prošao pubertet.
Sazrijevanje je proces koji zahtijeva vrijeme,
ali i tako ste navikli misliti da ono Vama ništa ne može.
Žalosnih li spodoba, govorite u ime Onog
koji je rođen u štali dok Audi A8 stoji u dvorištu.
Čast iznimkama. Možda i Vas jednom netko potjera.
Nauk siromašnih pretvorili ste u nauk najmoćnijih
i što sad!! ?? Licemjerje raste. Farizeji bez carinika.
Stavite broj 060 ispred mikrofona i broj računa
umjesto blagoslova.
Cijenjena gospodo,
pitam se da li ste svjesni da i Vi
vršite nuždu i da i ona k'o i moja
jednako smrdi.
| < | travanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
sve ono što ne veže za zemlju ili Zemlju nego me pušta da letim, bez obzira zanimalo to nekog ili ne.
Ukoliko imaš više za reći (mail)
Pišem filmske recenzije na engleskom jeziku na adresi ScreenBlabs
some things that should be seen
lotos
Podrumi samoće
Vodič kroz kulturne znamenitosti
Mirisni tragovi u meni
WOULD YOU SETTLE 4 A WASTED LIFE?
UNDER THE PINK