Gotovo je,
idemo svatko svojim putem
sa malo prašine na cipelama.
Koferi su spakirani,
uspomene posložene
i idemo dalje.
Nezreli,
u biti djeca,
impulzivni
u strahu.
Iskrenost
je stavila masku.
Više je nema
i visi obješena
u zraku.
Cesta ispred mene
ima puno novih likova,
ajde da se ne zamrzimo
prije polaska.
Bacilo bi sjenu
i ubilo ljepotu
onog što je bilo.
Ne tješi me,
ne trebam sažaljenje,
dovoljno sam puta
gazio ponos,
gutao dostojanstvo
za nekog tko u biti
tog nije vrijedan...
Barem zasad.
Gotovo je,
idemo dalje,
svatko svojim putem
sa malo prašine
na cipelama.
Cesta vodi nekud,
u nepoznato.
Odvojena od tvoje.
Možda si jednom
prepoznamo tragove,
možda se i pozdravimo
nekim novim pričama,
nekim novim popudbinama
Neopterećeni.
Post je objavljen 28.04.2008. u 09:54 sati.