Dvije spojene ruke
u plavičastoj magli
lagano nestaju.
Guta ih mrak.
Izgubljene su
u svemu oko njih.
i više se ne vide.
Nestalo je ono što ih veže,
onaj mali trenutak između
dva otkucaja sata.
Bliskost
i potreba
za dodirom.
Najmanje,
a nekad tako puno.
Nema više magle,
nema više ruku,
nema više ničeg....
ne osjećaju se
ne dodiruju se
ne trebaju se
između dvije se ruke
put zove distanca
i naslućuje kraj.
Post je objavljen 12.04.2008. u 04:47 sati.