Fool on the hill.... https://blog.dnevnik.hr/evangelista

petak, 10.02.2006.

POLEMIKA S BOGOM...

(molitva, na neki način)

Ne znam da li je naslov bogohulan ili ne. Mislim da ima ljudi koji bi ga takvim smatrali no ovo je, naposljetku, moj tekst a ne njihov. Vjerojatno do danas nikad nisam razmišljao (ili jesam samo sam se bojao priznati) koliko je Bog ustvari blizu, ovdje, prisutan. Skloni smo vjerovati da je daleko, da nam sudi i sprema strašne kazne ako nešto ne napravimo po Njegovu pa ga zato radije ignoriramo nego da se s tim nešto previše opterećujemo. Nikada do danas mi na pamet nije palo da molitva ili razgovor s Njim ne mora biti nešto naučeno kao što je Slava Ocu ili čak Oče Naš koji u Bibliji piše. Nikad do danas mi nije palo da Ga pozovem na kavu i popričam s Njim. No, Njega se na kave ne poziva. On dolazi sam i u principu je stalno tu negdje, sve ovisi samo da li Ga želimo vidjeti. Možda će se nekom ovo dosad napisano činiti kao religijska zadrtost i određeni stupanj frikizma no iskreno nije me briga. Naposljetku, kako rekoh, ovo je moj tekst, moja molitva, a ne njihova i nitko ih ne sili da nastave čitati do kraja.
- Oče, znam da si ovdje i da konstantno gledaš, slušaš i tražiš iskrenost u meni i u drugim ljudima. Nije li teško tako nešto stalno tražiti i zar Ti, pošto si, jelte, Svemoguć nemaš pametnijeg posla? Ne bi li mogao samo stvoriti neke nove, bolje ljude i tako završiti ovaj jad i bijedu oko nas. Zašto smo baš mi takvi? Čudni, smotani, lažljivi i dvolični? Ne piše li u Bibliji da si nas stvorio na svoju sliku?
-Oče, znam da nije lako odgovarati baš svakom tko nešto pita i znam da si dao svoga Sina da umre za nas na križu i tako ponese naše grijehe. Znam da je Tvoja ljubav prema nama bez granica i da si zato svu svoju ljutnju, sav svoj bijes zbog naše gluposti i grijeha istresao na svom Sinu i njegovom smrću izbrisao grijeh. Znam da si mi već oprostio i da zauzvrat ne tražiš puno. Znam da tražiš samo da otvorim svoje srce. Oprosti mi, molim Te, što je to tako teško. Nastojat ću ukloniti filtere koje sam izgradio oko sebe i prihvatiti u sebi ono djetinje. No, Ti me Bože, najbolje poznaješ i molim Te da mi daš snage za to. Ti najbolje znaš da neće biti lako.
Isuse, oprosti mi što se nekad s Tobom zafrkavam. Nije to u redu, znam. Ne, nakon svega što si za mene učinio. Veličina Tvoje žrtve nema granica.
- Oče, znam da nekad griješim što Te osuđujem. Ja sam samo zrno pijeska u nepreglednoj pustinji ljudi što su bili, jesu i bit će. Prečesto se vrtim samo oko svog zrna za razliku od Tebe koji gledaš čitavu pustinju. Znatno bolje zato razumiješ stvari. Iz ove naše perspektive ljudske samodostatnosti stvari se, ipak, nekad čine nelogičnima, no Ti valjda znaš što radiš.
- Znam da nekad moje planove, želje i namjere totalno izokreneš i svjestan sam toga da daleko bolje ispadne kad prihvatim tvoje intervencije. Intervenirao si i onda kad sam Te poricao i nijekao Tvoje postojanje. Hvala Ti na tome.
- Hvala ti što si mi dao razlog da ujutro otvorim oči i zahvalim Ti na još jednom danu. Hvala ti što si mi dao ljubav, a s njome i svrhu da ispunim svaki trenutak koji provedem na Zemlji. Odsad, pa nadalje. Dok me ne pozoveš k sebi. Čovjek sam, a mi ljudi imamo jednu jako zeznutu stvar koju treba pregristi da bismo se u potpunosti predali Tebi. Sjetio sam se opet dijela sa zrnom i pustinjom. Pustinja je veća, pustinju obuhvaća samo Tvoj pogled. Ponos, Oče, stoji na putu između nas dvoje i nekako mi je teško priznati da ne mogu sve sam. Teško mi je priznati da mi treba Tvoja pomoć. No, Ti si rekao "ostavi sve svoje i pođi za mnom". Zoveš me, dakle idem. Sretan što sam imao dovoljno milosti da čujem Tvoj glas. Ja ne znam što je najbolje za sve ljude, ne znam ni što je najbolje za mene, ni ne odobravam druge koji misle da znaju. Ti jedino znaš.
"Pogledaj prvo brvno u oku svome, a onda trn u oku brata svoga" . Trnja ima svuda, Oče, ako ga želiš naći, no sad mi je jasno da je preko brvna trnje nevidljivo.
- Oče, oprosti mi što gubim vjeru u institucije koje oko nas propovjedaju u Tvoje ime. No, oni kao da su zaboravili da nije njihovo da sude i da sudiš samo Ti. Nije da mislim da sam ja pametniji ili vredniji od njih... Samo imam dojam da Te ne shvaćaju suviše ozbiljno. No, to je nešto što ćeš Ti već riješiti kad dođe vrijeme i nije moje da se zato brinem. "Budite spremni, jer ne znate ni dana ni časa..."
- Na kraju priče, Oče oprosti što sam mislio da se Tvoja ljubav može zaraditi. Bilo mislima ili djelima. Nismo na placu, ne pogađamo se i znam da to ne ide tako, ljubav nije nešto što se zarađuje.
- Oče, hvala ti i na tvom Duhu bez kojeg ovaj niz slova ne bih nikada složio u riječi i bez kojeg bi riječi teško imale smisao. Svaki Tvoj dar vrijedi mnogo, ovaj možda najviše, a možda je to opet dio ljudske slabosti i egocentrizma.
U vezi ljubavi koju smatram Tvojom najvećom nagradom...

"Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči. Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznanje; i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao - ništa sam! I kad bih razdao sav svoj imutak i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi ne bih imao - ništa mi ne bi koristilo. Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne prestaje. Prorokovanja? Uminut će. Jezici? Umuknut će. Spoznanje? Uminut će. Jer djelomično je naše spoznanje, i djelomično prorokovanje. A kada dođe ono savršeno, uminut će ovo djelomično. Kad bijah nejače, govorah kao nejače, mišljah kao nejače, rasuđivah kao nejače. A kad postadoh zreo čovjek, odbacih ono nejačko. Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada - licem u lice! Sada spoznajem djelomično, a tada ću spoznati savršeno, kao što sam i spoznat! A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav - to troje - ali najveća je među njima ljubav."



Zanimljivo je samo koliko mi je dugo trebalo da to shvatim... Hvala što si imao strpljenja. Hvala Ti što si mi konačno dao priliku da - otvorim oči.

<	veljača, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

sve ono što ne veže za zemlju ili Zemlju nego me pušta da letim, bez obzira zanimalo to nekog ili ne.


Ukoliko imaš više za reći (mail)

Pišem filmske recenzije na engleskom jeziku na adresi ScreenBlabs

some things that should be seen

lotos
Podrumi samoće
Vodič kroz kulturne znamenitosti
Mirisni tragovi u meni
WOULD YOU SETTLE 4 A WASTED LIFE?
UNDER THE PINK