evangelista

ponedjeljak, 05.12.2005.

PEDAGOGIJA

Usne plaču,
a oči me lažu.
Riječi i suze
su isto.
Prve tako varljive
kad kažu
kako sam dobro
kad nastavljam dalje.
Druge tako opasne
dok teku
u kriva vremena
suhe poput vina.
Pakujem Božić
u blagdansko ludilo,
a svi se čude
stalnoj paranoji.
Slušam jeku
što vrišti blizu mene
kako sam sam kriv
što osmijeh vene
jer kao i drugi
ne mogu zapakirati ništa
osim onoga što imam.
Nije pristojno odbiti poklon
koliko god mrzak i hladan bio,
ali osjećam se izložen
kao čizmica na prozoru
u kojoj nitko osim mene
ne može hodati.

Usne plaču,
a oči me lažu.

Zašto je tako teško
obući tuđe
cipele?

05.12.2005. u 21:29 • 1 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

<	prosinac, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

sve ono što ne veže za zemlju ili Zemlju nego me pušta da letim, bez obzira zanimalo to nekog ili ne.

Ukoliko imaš više za reći (mail)

Pišem filmske recenzije na engleskom jeziku na adresi ScreenBlabs

some things that should be seen

lotos
Podrumi samoće
Vodič kroz kulturne znamenitosti
Mirisni tragovi u meni
WOULD YOU SETTLE 4 A WASTED LIFE?
UNDER THE PINK