Evanđelje u molitvama
petak, 31.12.2010.
29 - Škola ljubavi (put Ljubavi)
Godina 2010. je iza nas, mnogima bremenita,
puna životnih nedaća i prirodnih katastrofa,
ali i ljepote onima koji prihvaćaju sve kao
dar života, dar ljubavi, mira i milosti Božje.
Što nas čeka dalje, to nitko točno nezna,
i nemamo se komu ni obratiti, osim glasu
koji nas vodi, uči i upozorava na putu ka novoj
eri, Eri mira, eri bez zla kojemu vrijeme ističe.
Savjest, kao glas ljubavi Božje u nama,
život svakog čovjeka vodi njegovom cilju
i stalno brine o ostvarivanju njegove punine,
te nam pomaže da preko uma stječemo istinu,
preko volje stječemo dobrotu, preko srca radost
i preko duha slobodu ostvarenja svake osobe.
Tako je savjest, tvorac i učitelj moralnih normi.
Po savjesti, u duhu, stojimo pred Bogom,
kao i naša duša koja želi biti u sebi jedno,
a to uspjeva samo u duhu istine i dobrote.
Glas ljubavi tako čuva naš unutarnji dom,
to tiho mjesto gdje razgovaramo o sebi
o drugima, kao u hramu i utočištu Božjem.
Kada slušamo glas savjesti, prati nas mir,
unutarnja radost i tiho zadovoljstvo, a
ako ju povrijedimo, ona se ne ušutkava,
negonjen glas postaje bolan kao osuda.
Obraćenje svakog od nas, kao prelazak
u novi život ili novo rođenje iz grešnosti,
i prelazak u novi život milosti, je nužnost
za opstanak svakog pojedinca, a to se ne
događa toliko zaslugom ili mudrošću
koliko milošću i dobrotom Božjom, koja
od nas traži vjeru, molitvu, i iskrenu želju
za obraćenjem na pravi put zakona Božjeg.
To je put naše ispravne i sigurne savjesti,
kada ostajemo na tragu i putu vječne sreće.
U opomenama, presudama i govoru ljubavi,
duhovno oko dotiče obrise nevidljivog sunca
kada Božja riječ duši govori riječi spasenja.
Ispravna savjest je temelj čovjeka i čovjekoljublja,
sveta jezgra neophodna za opstanak čovjeka,
u kojoj prepoznajemo sličnost sa Gospodinom.
Tu se ostvaruje Božji plan za svakog poseban
i želja da nas ostvari kao osobe, na svoju sliku,
a na nama je da prihvatimo božansku istinu,
dobrotu, pravednost i ljubav, kako bi radosno
nosili teret života, ma kako velik bio...
SRETNO NOVO LETO od EUM
petak, 17.12.2010.
28 - Škola ljubavi (Ljubav Božića)
MIR I LJUBAV BOŽIĆA
Znajte moji ljubljeni,
da ništa mi ne možete dati
što već nemam,
i što god od vas tražim
za vas to tražim.
Na Badnjak vidjeh prozor i svijeću,
i poziv vaš putniku na pomirenje,
Ja sam gospodin, koji kuca
i ulazi na otvorena vrata.
Iz blažene obitelji ja dolazim k vama,
sa svijećama: svjetlosti, života i nadanja,
kao pozvan gost u nježnosti,
pomirenju, ljubavi i predanju.
I zato kažem Vam, i blagoslov dajem
Vi ljubljeni, što duše svoje
posvećujete mojoj ljubavi,
što primiste ruke djeci svijeta
iz jaslica vama pružene,
hvaleći i slaveći moje ime.
Vi ste jedno sa mnom, u vjekove.
Danas vas nalazim u miru i raskajanju,
Danas vam objevljujem novi život,
i vraćam vas Božićnom izvoru nade i vjere.
Zato, dišite snagom moje radosti,
djeco vjere,
djeco duha svetoga,
koji ste se mojem vječnom svjetlu vratili.
Sretan Božić svima vama!
EuM
subota, 11.12.2010.
27 - Škola ljubavi (zahvalnost)
Zahvalnost je ona sveza među ljudima
kojom se grade i učvršćuju naši odnosi,
i kojom se popravljaju porušeni mostovi.
Znati reći hvala, znači prihvatiti druge
i priznati njihovu vrijednost, njihov dar.
Riječ "hvala" usrećuje onoga koji govori
i onoga kome se riječ zahvale izgovara.
Zahvalnost usrećuje osobito onda kada
nadilazi granice same usluge za učinjeno,
onda kada još prije zahvale za učinjeno
zahvaljujemo za postojanje drage osobe.
Kada se radujemo postojanju drugih,
kada zahvaljujemo za njih a oni za nas,
nastaju pravi životni uvjeti, radosti i mira,
uvjeti majčinske radosti koja se tako javlja
nad djetetom koje se radosno u ruke prima.
Kada shvatimo srcem da smo ljubljeni, kada
istovremeno uzvraćamo ljubavlju, znači to,
da smo našli put radosti i najdublje sreće.
No, put do sreće nije lagan, nego trnovit,
pa nas Marija želi odgajati na našem putu,
u našem poimanju i uzvraćanju ljubavi.
Kako je put sreće ujedno put sudbine, ne
unaprijed određene, nego tada zaslužene,
zaslužene u svakom stadiju našega života,
te kako sreću ne možemo očekivati kao nešto
što će nam biti stavljeno u krilo, nego se za
sreću treba osobno zauzimati i pripremati,
po ljubavi kojom nas Otac bezuvjetno voli,
Majka moli Gospodina da nam pomogne
da shvatimo njegovu ljubav kojom nas ljubi
i koju nam pokazuje po Mariji, a ona, poziva
sve nas, draga djeco, molite, molite , molite,
neka se dar ljubavi ostvari i u vašem srcu.
"Uvijek zahvaljujem Bogu za sve vas kad vas se
sjećam u svojim molitvam. Bez prestanka se sjećam
pred Bogom našim Ocem, vaše djelotvorne vjere,
požrtvovne ljubavi i postojane nade u Gospodina
našega Isusa Krista. Znamo, od Boga ljubljena
braćo, da ste izabrani, budući da naša radosna
vijest nije došla k vama samo u riječima, nego i
u snazi, i Duhu svetomu, i u sigurnom i dubokom
uvjerenju" (1 Sol 1,2-5a)
petak, 03.12.2010.
26 - Škola ljubavi (savjest)
Postoji netko tko je stalno sa nama,
svakog trenutka hrabri nas i potiče,
upozorava, opomonje i vodi ka dobru.
Postoji netko koga ne možemo vidjeti,
koji nam je tako blizu, koji je u nama,
i tu sudi našim dobrim i lošim djelima.
Kada smo sami, ostavljeni, usamljeni,
On se javlja glasom tišine u srcu,
želeći nam pružiti ruku i potaći nas,
da sami hodimo u svojoj slobodi .
Savjest je glas Ljubavi Božje u nama,
Glas Božji i svjetlo po kojem vidimo,
po kojem razlikujemo dobro od zla.
Zato, prije svake odluke poslušajmo
glas koji nas potiče ili brani da činimo.
Za griješno djelo čeka nas osudom,
kaznom, grižnjom savjesti, zlovoljom,
a potom krivnjom, nemirom i strahom.
Po dobrim djelima javlja se nagradom,
pohvalom i srećom u osjećaju mira,
zadovoljstvom i radošću radi učinjenog.
Savjest je tajnoviti dio ljudske naravi,
neizbrisiva sila koja vlada i sudi svima.
Savjest je glas same Ljubavi, neprestani
razgovor Stvoritelja sa svojom djecom,
Ljubavi koja nas vodi i neizmjerno ljubi,
poštujući našu slobodnu izbora i razuma,
potičući je na dobro i sputavajući za zlo.
Glas savjesti je glas Božji u svima nama,
a, onaj tko taj glas sluša, sin je Božji,
dijete, u kojem tinja sveta Božja vatra.
Svi smo pozvani na spoznaju i molitvu,
na čuvanje, odgajanje i njegovnje savjesti,
da ju prihvaćamo i razvijamo na svom putu,
da joj se povjeravamo i budemo vjerni,
jer što bolje poznajemo nauk crkve,
zapovjedi Božje i glas ljubavi njegove,
lakše je, ljudskije i savjesnije živjeti.
Zato, blago čovjeku koji prihvaća glas
ispravne savjesti Duha svetoga u sebi,
blago čovjeku koji prihvaća glas ljubavi,
čovjeku kog" ne optužuje njegova savjest.
