Postoji netko tko je stalno sa nama,
svakog trenutka hrabri nas i potiče,
upozorava, opomonje i vodi ka dobru.
Postoji netko koga ne možemo vidjeti,
koji nam je tako blizu, koji je u nama,
i tu sudi našim dobrim i lošim djelima.
Kada smo sami, ostavljeni, usamljeni,
On se javlja glasom tišine u srcu,
želeći nam pružiti ruku i potaći nas,
da sami hodimo u svojoj slobodi .
Savjest je glas Ljubavi Božje u nama,
Glas Božji i svjetlo po kojem vidimo,
po kojem razlikujemo dobro od zla.
Zato, prije svake odluke poslušajmo
glas koji nas potiče ili brani da činimo.
Za griješno djelo čeka nas osudom,
kaznom, grižnjom savjesti, zlovoljom,
a potom krivnjom, nemirom i strahom.
Po dobrim djelima javlja se nagradom,
pohvalom i srećom u osjećaju mira,
zadovoljstvom i radošću radi učinjenog.
Savjest je tajnoviti dio ljudske naravi,
neizbrisiva sila koja vlada i sudi svima.
Savjest je glas same Ljubavi, neprestani
razgovor Stvoritelja sa svojom djecom,
Ljubavi koja nas vodi i neizmjerno ljubi,
poštujući našu slobodnu izbora i razuma,
potičući je na dobro i sputavajući za zlo.
Glas savjesti je glas Božji u svima nama,
a, onaj tko taj glas sluša, sin je Božji,
dijete, u kojem tinja sveta Božja vatra.
Svi smo pozvani na spoznaju i molitvu,
na čuvanje, odgajanje i njegovnje savjesti,
da ju prihvaćamo i razvijamo na svom putu,
da joj se povjeravamo i budemo vjerni,
jer što bolje poznajemo nauk crkve,
zapovjedi Božje i glas ljubavi njegove,
lakše je, ljudskije i savjesnije živjeti.
Zato, blago čovjeku koji prihvaća glas
ispravne savjesti Duha svetoga u sebi,
blago čovjeku koji prihvaća glas ljubavi,
čovjeku kog" ne optužuje njegova savjest.
Post je objavljen 03.12.2010. u 21:22 sati.