Bože, hvala ti na ljubavi kojom me ljubiš...
Hvala ti na sjemenu tvoje ljubavi, Bože,
koje si posijao u mome srcu,
ljubavi kojom možemo postići sve,
pa i ono što mislimo da je nemoguće.
Po milosti i darovima tvojim, Bože,
učini da Te mogu ljubiti,
učini da sjeme tvoje ljubavi
raste, sazrijeva i jača u meni,
da ljubav tvoja raste u radosti mojoj.
Bože, danas te posebno želim ljubiti,
pa te molim, učini da te mogu ljubiti
u svome životu, u članovima svoje obitelji,
u susretima s ljudima, stvorenjima, prirodom...
Stvoritelju moj, želim te neprestalno ljubiti,
zato umnoži moju ljubav i želju za tobom,
i onda kada zaboravim na tebe,
probudi u meni žarku želju da te ljubim,
i kada su moje snage na izmaku,
daj da moje srce progovori,
i odgovori tebi s ljubavlju.
I onda, kada moja ljubav zakaže,
želim te ljubiti ljubavlju majke Marije,
Kraljice ljubavi, službenice tvoje,
sve do izmaka mojih snaga.
Majko Marijo, majko Ljubavi,
moli za mene, moli za nas,
moli sa nama, svaki dan,
svaki tjedan, cijeli život...
Bože, hvala ti na ljubavi kojom me ljubiš...
Svaki je dan nama dar, zadatak i poziv,
da se raste u ljubavi i ide u radosti.
Svak ljudsko srce čezne za radošću,
jer žalost, razočasrenje, neuspjesi,
stvarnosti su koje svako želi izbjeći.
Česte su pogibelji, kada čovjek želi,
i pokušava postići radost bez ljubavi,
što je u pravilu uništenje sebe i drugih.
Odlučiti se za ljubav, za rast u ljubavi,
znači odlučiti se za put životne radosti.
Svako je vrijeme darovano za radost,
a radost se rađa u čovjekovom srcu,
kada se srce otvara na ljubav drugima,
odgovarajući na ljubav, ona živi u srcu,
i svojom iskrenošću zaslužoje ljubav.
Vjernost donosi trpljenje i odricanje,
ali ne udaljava i ne umanjuje radost.
Nevjernost, uvijek donosi žalost i nemir,
jer ona slama u srcu ljubljenog, ono,
što mu je bitno i neophodno za život.
Svako vrijeme je darovano za radost,
svaki je dan milost i dar za rast u ljubavi,
a to možemo svakodnevnim praštanjem,
pomirbom, darivanjem, radovanjem daru,
ako ne sudimo druge i imamo srca za druge.
Ljubav je, po sebi, milost i dar čovjeku,
jer čovjek nije stekao potrebu za ljubavlju,
nego je ona rođena zajedno sa njime.
Međutim, ljubav je također plod truda,
i suradnje sa milošću u slobodi primanja.
Untarnjim zakonima rasta i razvoja ljubavi,
Ljubav daje obaćanje za sva postignuća,
ali, doista, kod svega počinje od sebe.
Ljubav nas odgaja po pravilima života,
onako kako ih osjećamo u čistu srcu,
te očekuje da pravilima ostajemo vjerni.
Iznevjeriti se tim nutarnjim Zakonima
znači put žalosti i nutarnje tjeskobe,
a ostati vjeran Zakonima Božjim,
znači imati ljubav i radost života.
(nastavlja se)
Majci koja ljubi, ona želi da budemo lijepi,
da među nama ne bude nikakve prisile,
osobito da nama prisile između nas i majke.
Zato je nebeska Majka došla na zemlju
da nas uči iz ljubavi slušati, iz ljubavi moliti,
a ne iz prisile, zato što nosimo vlastiti križ.
Jer, ljubav i prisila ne mogu zajedno,
u sebi su oprečne kao svjetlo i tama,
kao istina i laž, kao sloboda i ropstvo.
Prisila zatvara prilaz i prolaz ljubavi...
zatvara usta, uši, srce, cijelo biće...
Ljubav, naprotiv, govori, odgovara,
sluša, nudi se i čeka odgovor u slobodi.
Osloboditi se nutarnjih i vanjskih prisila
znači biti slobodan i moći ljubiti...
Nutarnje prisile nastaju u ovisnostima,
raznim ovisnostima kod stjecanja imovine,
radi krivog poimanja sebe, vlasti, drugih.
Zato je svijet pun raznih oblika ropstva,
zarobljenih uzama sebičnosti i oholosti,
zarobljenih u strasti i pohlepi za novcem,
zarobljeni drogom, alkoholom, razvratnošću,
i nemoralnim odnosom prema sebi i drugima.
Kada se čovjek oslobodi nutarnjih prisila
i postane zaista slobodan, onda i vanjske
prisile postaju samo prilika da se pokaže
nadmoć nutarnje slobode i osobne odluke,
slobodan je za sebe i za svijet oko sebe.
Slobodan čovjek daje slobodu drugima,
govori i daje vremena za odgovor,
sam odlučuje i druge potiče na odluke.
Kada neslobodan, griješan ili ovisan govori,
kratak je, ne da vremena za razmišljanje,
hoće te zaskočiti i prevariti, stjerati u kut.
Dakle: "Vi ste, braćo, dakako, k slobodi pozvani.
Samo neka ta sloboda ne bude pobuda tijela,
nego ljubavlju služite jedan drugomu, jer je
sav Zakon ispunjen jedom jedinon zapovjedi:
Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!
Ako jedan drugoga gazite i izjedate,
pazite da se međusobno ne istrijebite!"
(Gal. 5,13-15).
(nastavlja se)
Lp i Bb
Sjetimo se majke kojoj je dijete bolesno,
prva će odnijeti svoje dijete u bolnicu
radi operacije i njege da bi ozdravilo,
izlažući sebe trpljenju radi ljubljenoga.
Nekoga ljubiti ne znači razmaziti,
ne znači sačuvati od žrtve i kušnje,
ne znači sačuvati od križa i bolesti,
nego kroz prožimanje i trpljenje
osposobljavati ga za životni hod.
Tako se ljubav ljubljenoga, i njegov
odgovor prokušavaju, čiste i sazrijevaju.
Jer, tko ljubi svoj vrt, obrezuje ga,
čisti, da bi donio što više ploda.
Tko ljubi, on je uvijek u osobnom
susretu sa ljubljenom osobom.
Ljubav spoznaje sve, za svakoga se
odlučuje i osobno se svakom daruje.
Darujući se, ljubav se i ljubljeni ostvaruju,
rastu, sazrijevaju, i postaju sposobniji
još više ljubiti i još se više darivati.
Ljubav ne može prestati, ona je vječna
u nebeskom darivanju i primanju ljubavi.
Stoga ljubiti, znači sve više upoznavati,
i težiti za spoznajom ljubljenoga.
Odgovor na božansku ljubav
i na Marijinu majčinsku ljubav,
rađa se i raste upravo kroz molitvu.
A, ništa se ne ljubi što se ne upzna!
Tako se i rast čovjeka, pojedinca, sastoji
u spoznavanju, prihvaćanju i odgovaranju
na Božju spoznaju i božansku ljubav.
To je onda život, koji nadjačava smrt,
jer smrti među ljubljenima ne može biti.
Tamo gdje nema ljubavi i spoznavanja,
tamo je ne-ljubav, tama i uništenje.
Marija nam pokazuje put, treba moliti
i za molitvu se osobno odlučiti.
Tko Boga ljubi, neprestano ga
sve više upoznaje i sve više ljubi.
Tko nema vremena za molitvu,
on ne ljubi i ne raste u spoznaji Božjoj.
Zato, za naše dobro, Bog to od nas traži.
Jer, tko te voli, on brine za tebe,
i mora imati odvažnosti
i nešto tražiti od tebe.
A, On, On je svoj život dao
za tebe, za svoje ljubljene.
Napomena:
Mislio sam da znam, barem dovoljno znam, što je ljubav.
Pripremajući i čitajući ove postove, majčine škole ljubavi,
otkrivam da nisam imao pravo. Znate li Vi dovoljno?
Ostanimo zato i dalje u školi ljubavi...
Kada nekoga ljubimo imamo vremena,
pažljivi smo, nasmješeni, suosjećajni,
jer je stanje ljubavi ujedno put mira,
razumijevanja, uvažavanja i praštanja.
Kada ne ljubimo, lako gubimo živce,
nemamo vremena, nemamo strpljanja...
jer je stanje ne-ljubavi put gubitnika,
samo-negiranja i pojedinca i drugih...
Kada shvatimo što je nedostatak ljubavi,
nalazmo ključ rješenja - a to je ljubav,
nalazimo pravu dijagnoza za spas mnogih...
Osobito danas, kada živimo u naporu i trci,
sačuvati unutarnji mir i ostati odmorni,
možemo samo ako ljubimo.
Ljubiti znači biti otvoren za jedno biće,
za sva bića, za sva stvorenja, za Stvoritelja.
Što više ljubimo to više smo otvoreniji
i to više zahvaćamo i ljubimo sva bića.
Božanska ljubav, ne poznaje ograničenja,
ona obuhvaća sve ljude i sva stvorenja,
jer je sve stvoreno iz ljubavi i po ljubavi,
pa smo zato svi mi izabranici Božje ljubavi.
Bog se bezuvjetno odlučio za nas, naš bitak,
po ljubavi ne želi nikoga od nas izgubiti
i nastoji sve svoje izabrane sačuvati.
Ljubav se protivi gubitku i uništavanju,
stoga božanska ljubav čuva svoje ljubljene
i trpi u gubitku, kada ljubav nije uzvraćena.
Majka stoga želi sačuvati i sakupljati svoje,
želi nas sakupljati da budemo prisutni,
da ne bi zalutali i da ne bi bili izgubljeni.
Marija stoga želi da smo u Kristovoj crkvi,
da se u što većem broju okupljamo, molimo,
jer Ljubav stvara i želi naše zajedništvo.
Radost i pjesma kojom Majci uzvraćamo,
jeste naš odgovor na darovanu ljubav.
A, tko zna da je ljubljen, on želi ljubiti,
želi postati sličan onome tko ga ljubi,
i nastoji sve učiniti da odgovori s ljubavlju.
Po odluci svoje volje, Bog nas predodredi
za sinove svoje, po Isusu Kristu,
na hvalu i slavu milosti svoje.
< | srpanj, 2010 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Poštovani,
Izuzetno je teško biti, ili čak zamisliti čovjeka koji svakodnevno, na svoju ruku, smišlja poruke date od strane Božanske obtelji, Boga, našeg stvoritelja i Krista našeg otkupitelja. Tko bi se normalan to usudio. Ipak je teško povjerovati onima koji su slabi u vjeri, jer je slaba vjera ugrožena radi svoje slabosti - naravno od strane zavodnika svijeta. Zato vjerujem u sve poruke ukoliko iste ne odstupaju od Evanđelja, a takovih je ponajviše. Poruke novoga doba dolaze sa više strana svijeta od više vidjelaca, dok je i sama Hrvatska privilegirana sa dva Gospina svetišta Međugorje i Mali Lošinj. Bog nas svojim porukama i svojim stalnim prisustvom želi spasiti u dolazećim vremenima koja nisu mirna nego dinamična i prijeteća, radi nagomilanih grijeha i zla koje čini većina ljudi. Osim toga Era mira nije daleko, a to je vrijeme u kojem neće biti mjesta zlu niti zlim ljudima... Zato budimo pripravni, glavu gore, sa mirom u srcu i rukama pruženim Gospodinu... neka bude volja Njegova...
U narednim postovima slijedi serijal molitvi novoga doba, i tekstova koje ću oblikovati kao odgovore na poruke "Neba" date čovječanstvu od početka 2008. god. Neke od poruka su prijevodi sa engleskog, objavljeni u Americi u katoličkom tisku, a kod nas još ne. Zato očekujem praćenje postova - molitvi i komentare...a primjetili ste, da odgovaram na svaki osmišljen i dobronamjeran komentar. Komentari svima nama dobro dođu za potporu a istovremeno su i najlakši put komuniciranja. Dodatak: Dobivam puno prevedenih poruka, sve ih ne stižem objaviti. Među porukama ima i onih koje su katastrofične i govore o vremenu ere mira koje je izgleda blizu, možda ne izgledaju istinite, međutim, niti jedna poruka kada ih čitamo redom nema suprotnosti i ne pobija jedna drugu...Za to sam uvjeren u ozbiljnost vremena u kojem živimo i u nasušnu potrebu za obraćenjemi molitvom, odn. žurnu potrebu potrihvaćanja života po riječi Božjoj, kako bi zadobili Njegov mir, blagoslov i zaštitu!
Opis bloga
Poštovani!
Ideja bloga dolazi od pitanja koko se približiti Stvoritelju na osnovu svega rečenog i napisanog iz Evanđelja, Starog zavijeta, životopisa svetaca, katoličke literature i dr. tako da se slobodno izražava u molitvama. Radi se o novim molitvama/pjesmama (iako poznatog sadržaja). Uz vašu suradnju ''evanđelje u molitvama'' danas postaje ''lanac ljubavi'' koji ima brojne čitatelje.
Ponukan sam reagirati na neprimjerenu uporabu imena Evanđelje u pojedinim blogovima, koje se kani vezati za osobna imena, zle duhove te druge pogrdne nazive. Smatram neukusnim komentirati blogove bezbožnika ili njihove uvredljive komentare. Isto tako nije dobro držati njihove komentare na svom blogu.
Za moralne ljude prihvaćanje Evanđelja kao esencijalne životne istine, je ujedno moralna vertikala njihova djelovanja i postojanja. Takovim osobama, dobrim osobama, postojanje danas, mogu zahvaliti svi oni koji to nisu. Ipak, oni tu jesu jer, još uvijek ima šansi da budu...
Dakle, Evanđelje je dar svima, dar, način, put i šansa, kako zahvaliti Onome tko nam je sve dao, svim raspolaže i svim upravlja, a istovremeno poštuje našu slobodu izbora (zahvalnosti ili nezahvalnosti).
Evanđelje je potpisano životom i krvlju Onoga koji je život dao za sve ljude, da bi život izabrali.
Cilj "evanđelja u molitvama" je donijeti nešto novo u našoj spoznaji, našem razmišljanju, jednostavno ići korak dalje ka istini i ljubavi... Na to smo pozvani u Evanđelju ...
Više misli, rečenica pa i dijelove teksta crpim iz razne literarure. To je odgovor na pitanje kako stvaram i oblikujem molitve, tekstove ili pjesme. Zato nema potpisa ni mojih ni imenom autora dijelova teksta ili rečenica kojeg sam citirao ili oblikovao. Evanđelje je jedno, ali i neiscrpno u sadržaju i ljubavi kojom nas nadahnjuje. Odlaskom u Međugorje dana 10.01.2007., nadahnut sam literaturom po blagoslovu fra. S.B., što se primjećuje u molitava nakon tog datuma...
Majčina škola ljuavi je serija postova koja kreće od polovine lipnja 2007. te ponovo u dopunjenom izdanju u lipnju 2010. god., i odnosi se na Gospine poruke
iz Međugorja, koje su govorile o ljubavi prvih 11 godina ukazanja, a što je zapisao i komentirao fra. Slavko Barbarić. Slijedom tih poruka izvukao sam najsažetije i po meni najvrednije detalje te oblikovao u postovima koji su pred vama...Marija nam objavljuje isto evanđelje, i to evanđelje novog doba, ono koje trebamo danas živjeti te ono koje ima doći u vrijeme kada se objevi prava vjera po riječima: "dođite blagoslovljeni Oca mog"...
Vjernici čine Crkvu i crkva je doista u vjernicima a ne u građevinama, međutim, mi nismo nigdje obvezani vjerovati samo u ono što su predstavnici Crkve ozakonili ili propisali. Zato smatram da racionalan vjernik, koji misli svojom glavom, ne može zanemariti ljubav Majke Marije koja se više od 26. godina događa u Međugorju i koja nas želi voditi Isusu svojim porukama. Samo je pitanje vremena kada će Međugorje biti i službeno priznato...Zašto bi vjernik morao vjerovati u Lurd, Fatimu, a ne u Međugorje...zato što je to netko propisao, ozakonio, odobrio? Zato držim, da moderan vjernik treba i mora slijediti znakove vremena, znakove i događanja koja svakodnevno prete živu vjeru, kako bi što više djece božje prihvatilo Krista i svoj križ na putu ljubavi i svetosti...Zato pravi vjernik, da bi rastao, po svojoj prirodi, po duhu Ljubavi, ne može slijediti samo propisana ljudska pravila, nego i žive Božje znakove suvremenog doba...
Novi serijal: Čovjek ljibavi, (koji to tek postaje)...
je zamošljen kao niz istinitih događaja koje, kroz svoje odrastanje prolazi mladi američki znanstvenik nuklearne fizike - Pavel, koji živi polovinom dvadesetog stoljeća. Po završetku studija, uočava nedovršeni svijet u kojem živi, narasle potrebe ljudi za istinom i zaštitom, doživljava svoju mladenačku pobunu kada je uzdrman njego naslijeđeni ateizam u kojem ne nalazi smisao postojanja, te polazi za primjerom katoličkih teologa i mistika u svijet znanosti kako bi pokušao dokazati, te dokaziuje moć i učinak vjere i molitve te ispravnost kršćanstva odn. Kristova učenja, kao spasa za sve nas...Nemam pripremljemne postove, nego u tjednu pronalazim vrijeme i inspiraciju da napišem planirano, i do sada nisam kasnio...uz vaš blagoslov, mislim ostati doslijedan,,,
Božji blagoslov svima...
Moj pas
Imam Zaru, dvije godine staru,
živimo pokraj puta
i strah me da ne odluta.
Volim je ko čeljade,
nadam se da i ona to znade,
potiho za nju molim,
da živi, jer ju volim...
Iskreno i od srca, neka te
ljubav prati,
jer Stvoritelj svoja bića voli,
i sačuvat će ih znati...