Svaki je dan nama dar, zadatak i poziv,
da se raste u ljubavi i ide u radosti.
Svak ljudsko srce čezne za radošću,
jer žalost, razočasrenje, neuspjesi,
stvarnosti su koje svako želi izbjeći.
Česte su pogibelji, kada čovjek želi,
i pokušava postići radost bez ljubavi,
što je u pravilu uništenje sebe i drugih.
Odlučiti se za ljubav, za rast u ljubavi,
znači odlučiti se za put životne radosti.
Svako je vrijeme darovano za radost,
a radost se rađa u čovjekovom srcu,
kada se srce otvara na ljubav drugima,
odgovarajući na ljubav, ona živi u srcu,
i svojom iskrenošću zaslužoje ljubav.
Vjernost donosi trpljenje i odricanje,
ali ne udaljava i ne umanjuje radost.
Nevjernost, uvijek donosi žalost i nemir,
jer ona slama u srcu ljubljenog, ono,
što mu je bitno i neophodno za život.
Svako vrijeme je darovano za radost,
svaki je dan milost i dar za rast u ljubavi,
a to možemo svakodnevnim praštanjem,
pomirbom, darivanjem, radovanjem daru,
ako ne sudimo druge i imamo srca za druge.
Ljubav je, po sebi, milost i dar čovjeku,
jer čovjek nije stekao potrebu za ljubavlju,
nego je ona rođena zajedno sa njime.
Međutim, ljubav je također plod truda,
i suradnje sa milošću u slobodi primanja.
Untarnjim zakonima rasta i razvoja ljubavi,
Ljubav daje obaćanje za sva postignuća,
ali, doista, kod svega počinje od sebe.
Ljubav nas odgaja po pravilima života,
onako kako ih osjećamo u čistu srcu,
te očekuje da pravilima ostajemo vjerni.
Iznevjeriti se tim nutarnjim Zakonima
znači put žalosti i nutarnje tjeskobe,
a ostati vjeran Zakonima Božjim,
znači imati ljubav i radost života.
(nastavlja se)
Post je objavljen 23.07.2010. u 22:44 sati.