Kada nekoga ljubimo imamo vremena,
pažljivi smo, nasmješeni, suosjećajni,
jer je stanje ljubavi ujedno put mira,
razumijevanja, uvažavanja i praštanja.
Kada ne ljubimo, lako gubimo živce,
nemamo vremena, nemamo strpljanja...
jer je stanje ne-ljubavi put gubitnika,
samo-negiranja i pojedinca i drugih...
Kada shvatimo što je nedostatak ljubavi,
nalazmo ključ rješenja - a to je ljubav,
nalazimo pravu dijagnoza za spas mnogih...
Osobito danas, kada živimo u naporu i trci,
sačuvati unutarnji mir i ostati odmorni,
možemo samo ako ljubimo.
Ljubiti znači biti otvoren za jedno biće,
za sva bića, za sva stvorenja, za Stvoritelja.
Što više ljubimo to više smo otvoreniji
i to više zahvaćamo i ljubimo sva bića.
Božanska ljubav, ne poznaje ograničenja,
ona obuhvaća sve ljude i sva stvorenja,
jer je sve stvoreno iz ljubavi i po ljubavi,
pa smo zato svi mi izabranici Božje ljubavi.
Bog se bezuvjetno odlučio za nas, naš bitak,
po ljubavi ne želi nikoga od nas izgubiti
i nastoji sve svoje izabrane sačuvati.
Ljubav se protivi gubitku i uništavanju,
stoga božanska ljubav čuva svoje ljubljene
i trpi u gubitku, kada ljubav nije uzvraćena.
Majka stoga želi sačuvati i sakupljati svoje,
želi nas sakupljati da budemo prisutni,
da ne bi zalutali i da ne bi bili izgubljeni.
Marija stoga želi da smo u Kristovoj crkvi,
da se u što većem broju okupljamo, molimo,
jer Ljubav stvara i želi naše zajedništvo.
Radost i pjesma kojom Majci uzvraćamo,
jeste naš odgovor na darovanu ljubav.
A, tko zna da je ljubljen, on želi ljubiti,
želi postati sličan onome tko ga ljubi,
i nastoji sve učiniti da odgovori s ljubavlju.
Po odluci svoje volje, Bog nas predodredi
za sinove svoje, po Isusu Kristu,
na hvalu i slavu milosti svoje.
Post je objavljen 03.07.2010. u 11:15 sati.