Evanđelje u molitvama
nedjelja, 29.11.2009.
Tebi koji sumnjaš - pismo 13.
Post 13., za tebe prijatelju, pišem danas na prvu nedjelju
adventa, dok još jednom isčekujemo rođenje Krista Kralja u
našem/tvom srcu. To je isčekivanje radosti rađanja novog
života, našega života, koji s ljubavlju pihvaćamo u zajedništvu
sa Kristom. Za novi susret sa Kristom, trebat će nam molitva,
a da bi na miru molili treba nam mjesto tišine i prihvaćanja
dostojanstva mlitve, jer je to područje ponajviše napadano od
strane Zloga onda kada molimo. Naš zavodnik i mrzitelj svega
dobra, najčešće nas uspavljuje snom i blagodatima života,
raznim slikama iz daljnje i bliže percepcije, doživljajima ugode
kojma nam nastoji ugoditi ili se dodvoriti kako bi zaboravili Boga
u svojim nastojanjima i borbi za duhovni napredak u vjeri.
Knez svijeta danas je svojim zavođenjem i prevarama uspio
obmanuti veći dio čovječanstva, što se zorno očituje u ovo
vrieme svekolike krize i raznih boleština koje vladaju svijetom.
Nezaštićeni smo prvenstveno zato jer ne gradimo svoj život u
suradnji sa njegovim Tvorcem, jer ne tražimo njegovu zaštitu
na putu mira i ljubavi. (o molitvi više u slijedećem postu).
Navest ću još neke meni poznate varke zloga koje sam otkrio
na svom putu. Npr. Isus je imao 12 apostola a on je bio 13. pa
nije ni čudno da je zli promovirao 13. kao nesretan broj u koji
vjeruju oni sujevjerni. (osobno sam rođen u patak 13. i nikada
mi ništa nije prifalilo od kada sam događanja u svom životu
prihvatio kao volju Božju). Novim liberalizmom u tz. vrijeme
demokracije i tzv. svekolikih sloboda, tržište kapitala putem
banaka oslobađalo je veliki dio novca bez pokrića kojim su
zaduživane one kompanije i oni pojedinci za koje se moglo
lako ustvrditi da nisu solventni, odnosno da neće moći vraćati.
Međutim, danas su prisiljeni vraćati uzeto, kroz stečajeve i
ovrhe tako da nastalu krizu možemo pripisati upravo tim laž-
nim slobodama i uzurpaciji sloboda ljudi i imovine. Iako banke
posjeduju novac, on je povučen iz opticaja radi ralizacije kredi-
tnih ucena i nametanja određenih tipova ponašanja radi name-
tanja globalnog poretka kojim nas žele "zaštititi svijom pažnjom"
u integralnom svijetu suživota sa "svojim dragim poslušnicima".
Pojačana razdoblja djelovanja zla, očituju se u nekim razdo-
bljima (ciklusi svakih 666/70 godina) nakon rođenja Krista, kada
su nastajale brone sekte čak i velike religije, kako bi se smanjio
utjecaj evenđelja koje izvire u tradicionalnom kršćanstvu i vjeri
koju je utemljio Isus Krist osobno, po prvom Papi apostolu Petru.
Danas smo u eri trećeg razdoblja, kada je nastala sveopća kriza
kojoj smo svjedoci, kriza u kojoj svjetska nauka pokazuje nemoć
riješiti goruće probleme svijeta, a neće to ni moći, dok se ne obrati
vlasniku i Stvoritelju svijeta, svega živoga i neživoga, vidljivoga i
nevidljivoga. Svjedoci smo danas, u više zemalja, pa i kod nas,
da se simboli kršćanstva - raspela, uklanjaju u hodnike, podrume
...škola i ustanova. Svjedoci smo da u brojnim zemljama svijeta
opet niču nove sekte, osobito velikog indijskog gurua S-Babe, koji
po mnogo čemu ima moć djelovanja, materijalizacije i liječenja
kao Isus u svoje vrijeme. I teško se može razotkriti cilj djelovanja
Babe, osim po Prvoj božjoj zapovjedi. Kada je novinar pitao Babu
da li je on bog, da, rekao je, kao i ti, samo što ja to znam a ti to
ne znaš. Dakle, naš globalni svijet, proizvodi danas sve više
svojih "bogića" i to će izgleda trajati sve do onog dana kada će
se ponovno začuti gromki glas sa visina: "Ja sam Gospodin
Bog tvoj, ne imaj drugih bogova osim mene" Veliki križ, izići će
iz hodnika i podruma i pokazati se na nebu u veličanstvu sve
svoje svjetlosti, da ga vidi svatko onaj tko još hoda po zemlji...
(nastavlja se)
subota, 21.11.2009.
Tebi koji sumnjaš - pismo 12.
Unatoč svim problemima danas, pred očima globali-
sta još uvijek je blistava iluzija nezadrživog progresa,
za bolje i uzvišenije sutra. Nudi se sve veća sreća
bez borbe, sve dostižniji mir, sva ostvarena prava.
Nude slobodu tržišta, lakši život, zdravstveno osigu-
ranje, sve osim borbe za zdravu i slobodnu duše, jer
bi sloboda duše odgajala slobodne osobe koje imaju
čvrst oslonac u Stvoritelju svijeta. To im nije cilj, nego
nadzor svih uz silna obećanja osobito mladima, svojim
najbrojnijim konzumentima, nudi se blagostanje i sigur-
nost, kruha i igara, a oni naravno, obećano žele i imati,
te se tako krug zatvara. Najveći saveznik zloga je strah,
a njega danas ima na pretek. U strahu najprije strada
dobro, jer u „krizi“ nema mjesta za one koji se bore za
„nerealne“ ciljeve. No, onaj koji se više ne želi boriti za
dobro, mora podilaziti. Tko se plaši rana nikada neće
pobjediti. A, tko se sa strahom odvraća od željenog
dobra ili cilja, taj dopušta da mu zli propisuje djeovanje.
Zavodnik nas tako zastrašuje raznim scenama, slikama
i opasnostima borbe a privlači obećanjima sa pozicije
spasitelja života. Sjetimo se Gospodina: “Jer tko hoće
spasiti život svoj, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj
radi mene, spasit će ga“ (Lk 9, 24). Dakle, tko izgubi
svoje poštenje i sudjeluje u prevari, gubi svoju ljubav i
postaje egoist, nadalje ako nastavi, gubi svoju vjeru i
postaje skeptik - ili onaj koji sve opravdava stupnjem
materijalne koristi. Nadalje, tko iz straha za vlastitu
kožu prepušta drugima da ga vode, taj se odriče svojih
uzvišenih ciljeva - sebe. I na koncu, Zli umotan u celofan
globalizma, sijući strah i svoja slatka obećanja, stvara
od nas robove. Zato smo u iskušenju da sve više pripa-
damo ljudima koji „cijeli život bijahu podvrgnuti ropstvu,
strahom od smrti (Heb. 2. 15).
Prijatelju, tvrda je to riječ, zato sumnjaj u dobro
koje ti je obećano a nije tvojim žuljevima zasluženo,
zasigurno ima lažan sjaj, i zasjenjuje tvoj pogled na
prave vrijednosti. Tvrda riječ te oslobađa samo onda
ako ti je život duše vrijedniji od svega zemaljskog.
Samo ako si pripravan prije izgubiti zemaljsko, nego
se odreći života duše, bit ćeš pobjednik, bit ćeš slo-
bodan, čovjek dostojan susreta sa Kristom kada se
ponovno pojavi, u času kada neprijatelji života budu
poraženi, budu pod nogama kao humus iz kojeg će
izniknuti nova era mira i ljubavi u zajedništvu s Bogom.
Sjetimo se riječi iz propovjedi na gori koja su mjerilo
života za odvažene, za sve ljude koji se ne plaše
Kristova križa: „Blago ožalošćenima!“, „Njih neće
blaga svijeta zarobiti“, „Blago siromasima pred Bogom“
– oni će radije nepravdu podnijeti nego je učiniti: „Blago
onima koji ne čine nasilje“, - oni prihvaćaju borbu protiv
slijepih pobuda: „Blago čistima srcem“! , oni ne traže
nego darivaju: „Blago milosrdnima“!, „Blago progonjeni-
ma zbog pravednosti“... Kristove riječi i njegov život put
su ka našem ozdravljenju. Sredstvo ozdravljenja je mo-
litva, osobito krunica koja nam stavlja pred oči Kristovu
borbu protiv sila tame. Tko moli krunicu, i njemu Bog
daje snagu za borbu i ustrajnost u iskušenjima. Jer Krist
koji je za nas bičevan bio, nije došao na svijet donijeti mir
za site i kukavice, nego mač hrabrosti i odvažnosti na
putu dobra, ka ozdravljenju za sve one koji slijede taj put.
(nastavlja se)
nedjelja, 15.11.2009.
Tebi koji sumnjaš - pismo 11.
Nadam se da je tvoja vjera u fazi "sumnje" budući
prijatelju. Približio si se tako onim "mlakim" vjernicima
čija bolest duše izgleda kao povišena temperatura tijela.
"Mlaki" su oni tzv. vjernici, bez dara vjere, vjere koja je u
onoj fazi kada još nisu oprostili sebi ni svojim bližnima,
još nisu priznali svoje grijehe i zatražili oprost u ispovjedi
pred svojim Stvoriteljem. A, bez toga nema nam lijeka ni
otpornosti na bolesti i loše utjecaje na ovoj zemlji. I budi
uvjeren da najveća bolest današnjice nije bolest tijela
nego bolest duše. Bolest duše može izliječiti samo njen
stvoritelj, božanski liječnik. Zato prvi korak moraš učiniti
sam, moraš priznati da si griješnik. Ako to ne učiniš znaj
da si umišljen i ohol. Prvi čin tvoga ozdravljana je oprost
kroz sakrament pomiranja u kojem primaš Božji oprost i
poziv među vjerne. Kod tog odluka je tvoja, a milost Božja,
i ne pokušavaj imitirati načine drugih ljudi, priđi Isusu, pokaj
se i dopusti Mu da te uči, ozdravlja i vodi na tvom putu.
Nikome nije lako vjerovati i stalno ostajati u Božjoj blizini,
upravo radi naše slabosti i grijeha kojim se udaljavamo od
Boga. Zato je potreban naš napor i odluka da ostanemo u
Božjoj blizini, u dobru, da se trudimo, praštamo i živemo,
unatoč "anđelu tame" koji stalno stoji između nas i Boga te
zamračuje svako naše svjelo. Cijeli naš život borba je između
svjetla i tame, dobra i zla, borba na život i smrt između istine
i laži, između neba i pakla, borba za nas i naš životni put.
Život nam zato, nije dan samo da u njemu uživamo, nego
nam je dan kao šansa i naša odluka i kao borba do tog cilja.
Uključen si u tu borbu, zato nije dobro plivati sa masom,
nije dobro ići linijom manjeg otpora birajući samo udobnije.
Pitanje je prijatelju, tko će opstati u ovoj borbi sa silama tame?
U noći istine koja nas čeka, kao u noći na maslinskoj gori na
kojoj je Isus triput pozivao svoje prijatelje: "Zašto spavata,
Ustanite i molite da ne padnete u napast" (LK 22, 46).
Jer, tko spava u tom trenutku napasti, pasti će u ruke
napasnika. "Još spavate i počivate" (Mt 25, 46). No, ako se
trgneš još nije prekasno! Upravo u to vrijeme pomračine
potrebna nam je molitva, iskustvo Božjeg prisustva, jasnoća
njegove blizine i zaštite od strane njegovih anđela koji skrbe
za nas i čine nas nevidljivim našim neprijateljima. Tada nam
je potrebna uska povezanost s Bogom, sa svjetlom i izvorom
života, On se objavljuje onima koji znaju put, koji ga traže i ljube.
Ali, ti sebe još tražiš, a da bi prišao Gospodinu trebaš duhovno
ozdraviti, trebaš to odlučiti, pružiti Mu svoju ruku pomirenja jer,
ako duh nije ozdravljen, ako se ne približiš Isusu, čemu sve to?
Sjeti se onoga čovjeka kada su razmaknuli krov i spustii ga da
ga Isus može ozdraviti. Isus mu je najprije rekao "Oprošteni su
ti grijesi" a tek poslije toga ga je i fizički ozdravio. Puno je važnije
biti ozdravljen od grijeha. Grijeh je naša najteža bolest! A bolest
je neminovna na našem životnom putu, može nas potaći na
svetost i ozdravljenje ili vratiti u patnju i ogotčenje. U tome je
sva naša mudrost i dvojba, naša najveća životna odluka.
(nastavlja se)
nedjelja, 08.11.2009.
Tebi koji ne vjeruješ - pismo 10.
Neizmjrna nada potiče me da ti i dalje pišem.
Svima nama potrebna je zaštita koju jedni drugima
ma koliko se trudili, ipak ne možemo u potpunosti dati.
Svijet koji nas okružuje ima privid dobrote, a Zli se želi
prikriti kao da ga nema. Međutim, svu nesavršenost
svijeta, osobito onu koju je čovjek narušio, u potpunosti
kontrolira Zli, pa čak i naše neznanje i nesposobnosti, a
osobito loše odluke, navike i postupke koje okreće protiv
nas samih i naših bližnjih. Dovoljno je otvoriti novine i
pogledati crne vijesti pa da se uvjerimo da je svijet u kojem
živemo nesiguran, svijet kojeg pored dobrih ljudi čine i oni koji
bi htjeli živjeti na njihov račun. Uvđamo da drugu stranu svijeta
čine pljačkaši, razbojnici, bukači, huškači koji oduzimaju mir,
zavodnici koji nas žele činiti ovisnima, oni koji ne žele nositi
svoje breme te nam čine pritiske i zahtjeve, iscrpljuju nas,
nadalje tu srećemo skeptike, lažljivce, podrugljivce...oni nas
tako čine nesigurnim, zbunjuju svojim karakterima, osobito one
labilne, ometaju racionalno razmišljanje kako bi osujetli mjerila
dobra i zla. Pored svega, u nekim bitnim stvarima osuđeni smo
na samoću, na objektivnu datos, pri čemu nam nitko ne može
pomoći. Sami se rađamo, sami donosimo sve važne životne
odluke, te sami odlazimo sa ovoga svijeta. Na tom putu tisuće
je zapreka koje treba često sam savladati, nešto iz svake spo-
znati, te krenuti dalje ka cilju, ka smrti i odlasku sa ovog svijeta.
Prijatelju, pitaš se gdje je tu smisao i pravi cilj, čvrsti temelj
i uporište. Gdje su one vrijednosti za koje se isplati živjeti i
truditi se. Iako Boga izbjegavaš i skrivaš se radi svojih loših
postupaka, siguaran sam da i ti želiš biti dobar, ali ti nedostaje
snaga. Ti ne želiš žlo, ali ga ipak činiš. Tražiš istinu ali ne
nalaziš osvjedočenje iste. Ako nisi jedan od gore rečenih loših
karaktera, zašto dopuštaš da te obuzima rasulo i kaos. To su
stanja duha kada čobjek ne dopušta duhu Božjem da ga ispuni
svojom ljubavlju i snagom. To je stanje koje nastaje kod onih
koji se ne žele pokajati, ne žele oprostiti, obratiti se, onih koji
se stide moliti jer u molitvi ne vide nadu i zaštitu. To je snaga
koju Bog daje samo onima koji prihvaćaju njegov duh, Duh
istine i ljubavi. Snagu duha Božjeg i njegovu zaštitu primaju
samo oni koji Boga traže i koji se Bogu mole. To je jednosta-
van ali i jedini zakon koji pomaže na našem životnom putu.
Budući svijet preživjet će samo po toj snazi. Sve druge snage
koje dolaze od znanosti, tehnike, obrazovanja, samo su privid
vlastite snage, samodovoljnosti, koju zli podupire da se odrek-
nemo snage istine i nadnaravnog svijeta od kojeg smo potekli.
Svjedok si danas erozije svijeta koji nije oslonjen na potporu
njegova Gospodara, svijeta u kojem vidiš znakove raspada,
kaosa i propasti, jer svi suvremani problemi danas postaju
nerješivi, a to će potrajati sve dok se ljudsko srce ne oslobodi
sebeljublja u strasti za vlašći, kukavičluka u negiranju ljudskih
vrijednosti, te agresije u prisvajanju tuđih vrijednosti. Danas
čovjek bez Boga postaje ubojica vlastite djece, rušitelj svoje
budućnosti, igračka privida i obmane. Samo ako se srce čovje-
čje vrati Božjem poretku, zemlja će se oteti zlu i kaosu. Zato se
trgni i rodi ponovno, pomozi ovoj zemlji, pomozi sebi živeći i za
druge, živeći sa Kristom i za Krista, živeći kako Bog zapovjeda.
Današnje poruke Neba nisu ohrabujuće. Oko 3/4 čovječanstva,
a mođu nima i 1/ 4 tzv. mlakih vjernika, daleko je od zakona
Božjih, daleko je od provđenja volje Božje i svi zajedno izazivaju
pravednu srdžbu Božju, jer goraju svijet u stanje nereda. I ti si
nažalost, još među njima budući prijatelju. Zato imaj u vidu da
do sada niti jedno zlo nije prošlo nekažnjeno, a niti jedno dobro
djelo nije prošlo nenagrađeno. Pravi vjernici su zaštićeni, i ne
boje se srdžbe Božje, jer će samo tvorci kaosa postati njegove
žrtve.
(nastavlja se)
nedjelja, 01.11.2009.
Tebi koji ne vjeruješ - pismo 9.
Diviš se ljepoti prirode, zelenim šumarcima sa tisuće
predivnih stvorenja, putuješ i uživaš u čistom zraku,
ukusnim plodovima, prekrasnim krajolicima, rijekama,
gradovima. Hvališ nevidljivu evoluciju koja te ni na što
ne obvezuje, ta ona je zadužena da kreira svijet za tebe.
Po tebi poštovani naivni nevjerniče, i ti si plod evolucije,
puke slučajnosti, koja te je iznjedrila te ti ovaj svijet stavila
na pladanj užitaka, bez ikakvih obaveza i zadataka. Ta sve
je stvoreno za tebe, ti samo trebaš uzimati, uživati i raditi
po svome. Posao u firmi samo je mjesto ostvarivanja tvojih
materijalnih probitaka i upoznavanja novih osoba koje treba
uvrstiti u krug tvojih potreba i užitaka. Divota zar ne. Od tebe,
dangubo, nadri filozofe, koji sve okreće na svoj mlin da bi
opravdao svoje postojanje, ovaj svijet nema ama baš naka-
kove koristi, kako u duhovnom tako i materijalnom smislu.
Ali, nisi osamljen. Postoje od tebe oni još gori, nekorisniji, ili
"mlaki - tzv moderni kršćani", Oni se ne žele više boriti i hrvati
za istinu, ne žele više riskirati rane i patnje, jer, oni su danas
postali bogati, dokazani, svoji, žive u blagostanju i zajedno sa
takvima kao što si ti, žele "uživati". Oni su danas izmislili teoriju "prilagođavanja" ne zamjeranja, prilagođavaju se bludu, idolima,
ateizmu, skepticizmu, modernim iscjeliteljima, spasiteljima, koji
zajedno sa njima guranju ovaj svijeta u ambis, mimo volje Božje.
Bog naš stvoritelj, ljubi nas, brine za nas, a da togačesto nismo
ni svjesni, te nam i rječju i djelom svakodnevno govori, poručuje,
obnavlja ovaj svijet. Za "bogate" danas Isus poručuje: "Ti tvrdiš
bogat sam, nagomilao sam bogatstvo, ništa mi ne treba, a ne
znaš da si upravo ti nesretan, i bijedan, i siromašan, i slijep i go"
(Otk. 3, 17). "kažu da si živ, a mrtav si. Budi uvijek budan i ojačaj
ostatke koji već leže u smtri". (Otk 3, 1-2).
Htio to priznati ili ne, bio vjernik il nevjernik, imaju neke konstante
našeg postojanja koje ne možemo zaobići. Svijet nam je dat kao
takav, uz sva ljudska prava, slobode ali i obveze. Neznamo zašto,
data nam je borba između dobra i zla. Trajno smo u iskušenju
naše savjesti i požude. Dvojimo između smisla i besmisla, trajno
učimo. Tragamo za istinom i svojim pozivom. Ne znamo smisao
patnje, postojanja zla, te potrebe odricanja radi dobra. To se htio
to ili ne, budući prijatelju, mora prihvatiti i sa time nositi, svako na
svoj nači. Možemo gurati glavu u pijesak, ali samo do prve plime.
Može se pokušavati i odbiti, upravo onako kako ti i tvoji nevjernici
to čine, odriču se Boga, ostavljaju poteškoće po strani, te tjeraju
po svome, misleći da i je sve dopušteno. Da ne duljim, za kraj
ovog pisma, evo poslušaj riječ Božiju: "Ljudsko dijete, znam tebe
i tvoja djela, imaš samo malo snage, ali veliku čežnju. Nemoj se
plašiti, jer, ja sam pred tobom otvorio vrata koja više nikto ne može
zatvoriti. Tko pobjedi, tome ću ja dati hranu s drveta života koje se
nalazi u Božjem raju."
Znamo, dakle, da je svaka borba usmjerena ka određenom cilju
kojeg uz odricanje treba ostvariti da bi se došlo od pobjede.
Znaš li, koji je tvoj cilj, vidiš li to drvo života i njegove plodove?
(nastavlja se)
