Evanđelje u molitvama
subota, 21.11.2009.
Tebi koji sumnjaš - pismo 12.
Unatoč svim problemima danas, pred očima globali-
sta još uvijek je blistava iluzija nezadrživog progresa,
za bolje i uzvišenije sutra. Nudi se sve veća sreća
bez borbe, sve dostižniji mir, sva ostvarena prava.
Nude slobodu tržišta, lakši život, zdravstveno osigu-
ranje, sve osim borbe za zdravu i slobodnu duše, jer
bi sloboda duše odgajala slobodne osobe koje imaju
čvrst oslonac u Stvoritelju svijeta. To im nije cilj, nego
nadzor svih uz silna obećanja osobito mladima, svojim
najbrojnijim konzumentima, nudi se blagostanje i sigur-
nost, kruha i igara, a oni naravno, obećano žele i imati,
te se tako krug zatvara. Najveći saveznik zloga je strah,
a njega danas ima na pretek. U strahu najprije strada
dobro, jer u „krizi“ nema mjesta za one koji se bore za
„nerealne“ ciljeve. No, onaj koji se više ne želi boriti za
dobro, mora podilaziti. Tko se plaši rana nikada neće
pobjediti. A, tko se sa strahom odvraća od željenog
dobra ili cilja, taj dopušta da mu zli propisuje djeovanje.
Zavodnik nas tako zastrašuje raznim scenama, slikama
i opasnostima borbe a privlači obećanjima sa pozicije
spasitelja života. Sjetimo se Gospodina: “Jer tko hoće
spasiti život svoj, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj
radi mene, spasit će ga“ (Lk 9, 24). Dakle, tko izgubi
svoje poštenje i sudjeluje u prevari, gubi svoju ljubav i
postaje egoist, nadalje ako nastavi, gubi svoju vjeru i
postaje skeptik - ili onaj koji sve opravdava stupnjem
materijalne koristi. Nadalje, tko iz straha za vlastitu
kožu prepušta drugima da ga vode, taj se odriče svojih
uzvišenih ciljeva - sebe. I na koncu, Zli umotan u celofan
globalizma, sijući strah i svoja slatka obećanja, stvara
od nas robove. Zato smo u iskušenju da sve više pripa-
damo ljudima koji „cijeli život bijahu podvrgnuti ropstvu,
strahom od smrti (Heb. 2. 15).
Prijatelju, tvrda je to riječ, zato sumnjaj u dobro
koje ti je obećano a nije tvojim žuljevima zasluženo,
zasigurno ima lažan sjaj, i zasjenjuje tvoj pogled na
prave vrijednosti. Tvrda riječ te oslobađa samo onda
ako ti je život duše vrijedniji od svega zemaljskog.
Samo ako si pripravan prije izgubiti zemaljsko, nego
se odreći života duše, bit ćeš pobjednik, bit ćeš slo-
bodan, čovjek dostojan susreta sa Kristom kada se
ponovno pojavi, u času kada neprijatelji života budu
poraženi, budu pod nogama kao humus iz kojeg će
izniknuti nova era mira i ljubavi u zajedništvu s Bogom.
Sjetimo se riječi iz propovjedi na gori koja su mjerilo
života za odvažene, za sve ljude koji se ne plaše
Kristova križa: „Blago ožalošćenima!“, „Njih neće
blaga svijeta zarobiti“, „Blago siromasima pred Bogom“
– oni će radije nepravdu podnijeti nego je učiniti: „Blago
onima koji ne čine nasilje“, - oni prihvaćaju borbu protiv
slijepih pobuda: „Blago čistima srcem“! , oni ne traže
nego darivaju: „Blago milosrdnima“!, „Blago progonjeni-
ma zbog pravednosti“... Kristove riječi i njegov život put
su ka našem ozdravljenju. Sredstvo ozdravljenja je mo-
litva, osobito krunica koja nam stavlja pred oči Kristovu
borbu protiv sila tame. Tko moli krunicu, i njemu Bog
daje snagu za borbu i ustrajnost u iskušenjima. Jer Krist
koji je za nas bičevan bio, nije došao na svijet donijeti mir
za site i kukavice, nego mač hrabrosti i odvažnosti na
putu dobra, ka ozdravljenju za sve one koji slijede taj put.
(nastavlja se)
