Nadam se da je tvoja vjera u fazi "sumnje" budući
prijatelju. Približio si se tako onim "mlakim" vjernicima
čija bolest duše izgleda kao povišena temperatura tijela.
"Mlaki" su oni tzv. vjernici, bez dara vjere, vjere koja je u
onoj fazi kada još nisu oprostili sebi ni svojim bližnima,
još nisu priznali svoje grijehe i zatražili oprost u ispovjedi
pred svojim Stvoriteljem. A, bez toga nema nam lijeka ni
otpornosti na bolesti i loše utjecaje na ovoj zemlji. I budi
uvjeren da najveća bolest današnjice nije bolest tijela
nego bolest duše. Bolest duše može izliječiti samo njen
stvoritelj, božanski liječnik. Zato prvi korak moraš učiniti
sam, moraš priznati da si griješnik. Ako to ne učiniš znaj
da si umišljen i ohol. Prvi čin tvoga ozdravljana je oprost
kroz sakrament pomiranja u kojem primaš Božji oprost i
poziv među vjerne. Kod tog odluka je tvoja, a milost Božja,
i ne pokušavaj imitirati načine drugih ljudi, priđi Isusu, pokaj
se i dopusti Mu da te uči, ozdravlja i vodi na tvom putu.
Nikome nije lako vjerovati i stalno ostajati u Božjoj blizini,
upravo radi naše slabosti i grijeha kojim se udaljavamo od
Boga. Zato je potreban naš napor i odluka da ostanemo u
Božjoj blizini, u dobru, da se trudimo, praštamo i živemo,
unatoč "anđelu tame" koji stalno stoji između nas i Boga te
zamračuje svako naše svjelo. Cijeli naš život borba je između
svjetla i tame, dobra i zla, borba na život i smrt između istine
i laži, između neba i pakla, borba za nas i naš životni put.
Život nam zato, nije dan samo da u njemu uživamo, nego
nam je dan kao šansa i naša odluka i kao borba do tog cilja.
Uključen si u tu borbu, zato nije dobro plivati sa masom,
nije dobro ići linijom manjeg otpora birajući samo udobnije.
Pitanje je prijatelju, tko će opstati u ovoj borbi sa silama tame?
U noći istine koja nas čeka, kao u noći na maslinskoj gori na
kojoj je Isus triput pozivao svoje prijatelje: "Zašto spavata,
Ustanite i molite da ne padnete u napast" (LK 22, 46).
Jer, tko spava u tom trenutku napasti, pasti će u ruke
napasnika. "Još spavate i počivate" (Mt 25, 46). No, ako se
trgneš još nije prekasno! Upravo u to vrijeme pomračine
potrebna nam je molitva, iskustvo Božjeg prisustva, jasnoća
njegove blizine i zaštite od strane njegovih anđela koji skrbe
za nas i čine nas nevidljivim našim neprijateljima. Tada nam
je potrebna uska povezanost s Bogom, sa svjetlom i izvorom
života, On se objavljuje onima koji znaju put, koji ga traže i ljube.
Ali, ti sebe još tražiš, a da bi prišao Gospodinu trebaš duhovno
ozdraviti, trebaš to odlučiti, pružiti Mu svoju ruku pomirenja jer,
ako duh nije ozdravljen, ako se ne približiš Isusu, čemu sve to?
Sjeti se onoga čovjeka kada su razmaknuli krov i spustii ga da
ga Isus može ozdraviti. Isus mu je najprije rekao "Oprošteni su
ti grijesi" a tek poslije toga ga je i fizički ozdravio. Puno je važnije
biti ozdravljen od grijeha. Grijeh je naša najteža bolest! A bolest
je neminovna na našem životnom putu, može nas potaći na
svetost i ozdravljenje ili vratiti u patnju i ogotčenje. U tome je
sva naša mudrost i dvojba, naša najveća životna odluka.
(nastavlja se)
Post je objavljen 15.11.2009. u 18:53 sati.